U godini u kojoj prevladavaju novi nastavci superuspješnih franšiza na red je došla i milenijska verzija ‘Jurskog parka’. Za redatelja ‘Jurskog svijeta’ odabran je Colin Trevorrow, koji iza sebe ima lošu, ali od kritike iznenađujuće dobro primljenu komediju ‘Safety not guaranteed’. Već je u tom filmu bilo očito kako Trevorrow cilja da u ruke dobije neki veći, financijski mnogo izdašniji projekt. To se i dogodilo i američki filmaš dobio je priliku da pokaže što može učiniti s većim ulogom u igri.
Najveća je mana ‘Jurskog svijeta’ što ne zna što želi biti. Na početku se film doima kao postmodernističko propitkivanje pravila žanra, ali kako vrijeme prolazi postaje talac klišeja u koje je prvotno sumnjao. Ipak, treba spomenuti izvrsne specijalne efekte, koji su među boljima u posljednje vrijeme, te duh filma, koji ima mnogo zajedničkog sa sličnim, mnogo uspješnijim ostvarjenjima s kraja 80-ih godina kada je redatelj bio tinejdžer.
‘Jurski svijet’ u najbolji trenucima čini se kao spoj moderne tehnologije i kompilacije najboljih trenutaka Spielbergova filma, no sve je to u konačnici premalo i prebljedo u odnosu na original, pa i na ono što je na svom početku obećavao.
