Šibenska tranzicija Novac EU nadoknađuje propast teške industrije

Donedavni simbol deindustrijalizacije i stagnacije preko noći se pretvara u hrvatski Bilbao. Za to su zaslužni pametna šibenska strategija i okupljanje ekipa mladih stručnjaka koji znaju izvući novac iz fondova EU.

Šibenik bi mogao postati hrvatski Bilbao. Najveći baskijski grad jedan je od najpoznatijih primjera urbane regeneracije. Nakon propasti teške industrije transformirao se u moderan grad koji razvoj temelji na kulturnom turizmu te kreativnim i čistim industrijama. Slična se priča posljednjih godina počela događati u Šibeniku, sve donedavno simbolu stagnacije, deindustrijalizacije i tranzicijoskog nesnaženja. U Jugoslaviji je Šibenik bio zamišljen kao grad teške industrije i vojske. Tako je bio i fizički omeđen, na ulazima u grad divovske tvornice TLM i TEF, a okolo brda i vojarne. Grad na obali nije znao što je turizam, nije imao gradske plaže, gotovo ni hotela.

Danas pak sasvim druga priča. Neke stvari već su se dogodile: otvorena je gradska plaža Banj, turska Doğus grupa upravo otvara hotel s četiri zvjezdice u Mandalini, pokrenut je projekt raspršenog hotela u gradskoj jezgru, a lani je zabljesnula i obnovljena tvrđava sv. Mihovila. Upravo je ona prvi i dosad najveći završen projekt financiran novcem iz fondova EU, koji su u šibenskom slučaju pogonsko gorivo preobrazbe grada. Iza tog i drugih projekata koji se financiraju iz fondova EU stoji vješta ekipa od nekoliko većinom tridesetogodišnjaka iz Upravnog odjela za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj. Trenutačno rade na mnogim projektima, u različitim fazama pripreme ili provedbe, čiji je cilj, kažu, Šibenik transformirati u grad visokog obrazovanja, izvozno orijentiranog poduzetništva i inovativnog turizma.

Iako nema konkretnih usporedivih podataka o uspješnosti pojedinoga grada u povlačenju novca iz fondova EU, Šibenik je, što zbog dugogodišnje percepcije grada u kojem se ništa ne događa, što zbog broja projekata, u relativno kratkom roku stekao ugled grada koji pozitivno odskače. Trenutačno su aktivna 42 projekta vrijedna više od 250 milijuna kuna. Od toga za 24 projekta u provedbi ili pripremi sredstva dolaze iz Unije ili drugih sličnih izvora. Među većim projektima koji su u tijeku obnove je tvrđave Barone, zamišljene kao inovativna kulturna atrakcija opremljena tehnologijom proširene stvarnosti. Projekt je vrijedan 1,3 milijuna eura, iz fondova EU dobilo se 85 posto iznosa, ostalo je osigurao Grad, a radovi bi trebali biti završeni do kraja godine. Kad je riječ o trećoj, najvećoj tvrđavi, onoj sv. Ivana, i za njezinu je obnovu izrađena dokumentacija, no ovdje se pojavio klasičan hrvatski problem – nejasno vlasništvo. Dok se ne riješi pitanje vlasništva i prava uporabe, nije moguće prijaviti se za Unijine fondove. Natječaj za ta sredstva otvara se u rujnu, a Grad Šibenik još pregovara s državom da mu se na neki način dodijeli ta tvrđava čiji se projekt obnove procjenjuje na desetak milijuna eura.

Sve bi tvrđave u budućnosti trebale biti povezane mrežom javnih žičara s tri nizinske postaje, što je također projekt koji se priprema za sredstva EU; u fazi je izrade dokumentacije i čeka se natječaj na koji će se moći prijaviti. Jednako je s urbanim eskalatorom, koji je dio šibenske inovativno-turističke priče i istodobno projekt prometne infrastrukture jer povezuje Dolac i područje oko tvrđave sv. Mihovila. Upravo je projekt ‘UrbEco Šibenik – intermodalni urbani ekološki sustav inovativnog javnog prijevoza’ (autobusi, brodovi, bicikli, žičare, eskalator) – u cijeloj ovoj priči najambiciozniji i najveći. Prema grubim procjenama, mogao bi biti vrijedan dvjestotinjak milijuna eura. Riječ je o dugoročnom projektu koji će se raditi po fazama. Prvi korak, mreža javnih bicikala, već je napravljen; sljedeći korak trebala bi biti kupnja ekoloških autobusa i brodova koji bi zbog nižih troškova prijevoza otočane i grad trebali povezivati svakih jedan sat. Konačni je cilj sve to umrežiti u jedan inteligentni prometni sustav. Od važnih projekata koji su u tijeku izdvaja se i iNavis – centar za energetiku, ekološka, morska i nautička istraživanja te poslovne inovacije. Sufinanciran je sredstvima Norveške, Islanda i Lihtenštajna te sastavljen od triju različitih projekata. Prvi je inkubator za pomorske inovacije kojim danas upravlja norveška tvrtka Kronomar, drugi je Centar za aluminij koji se financira fondovima EU, a treći je projekt osnivanje novog studija u suradnji s Norvežanima.

Što je bilo ključno za šibenski zaokret u kratkom roku? – Uspjeli smo okupiti tim sposobnih i visokomotiviranih mladih ljudi, a imamo i bezrezervnu potporu kolega i gradonačelnika sa zamjenicima. Naravno, uza sve to potrebno je i mnogo predanog rada i pozitivne tvrdoglavosti – kaže Matija Bumbak, pročelnik Upravnog odbora za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj i prvi čovjek tima koji radi na povlačenju novca iz fondova EU. Na tu je funkciju došao 2013., kad je taj odjel imao dva zaplenika. Kad se počeo provoditi projekt sv. Mihovila, počeo se ekipirati i danas ima šestero zaposlenih te četvero na stručnom osposobljavanju.

Bumbakova pomoćnica Ivana Bujas Rupić također ističe da je ključ uspjeha u ljudima. U Šibeniku se posrećilo da se stvorila ekipa koja je imala iskustva s fondovima i provedbom projekata jer taj posao nije uobičajen rad u javnom sektoru – traži znanje, spremnost, brzinu. Stoga i kažu da se katkad osjećaju kao da rade u maloj privatnoj tvrtki. Kako učinci njihova rada postaju sve vidljiviji, tako raste i interes. Budući da su mogućnosti zapošljavanja ograničene, osmisli su program volontiranja za one koji su zainteresirani naučiti kako se radi na povlačenju novca iz fondova EU.

Novca je toliko na raspolaganju da moramo imati vojsku obućenih ljudi koji će imati kapacitet za povlačenje tih sredstava, od privatnog sektora, udrugu do javne uprave. Naša je ideja vodila da pomognemo u izobrazbi što većeg broja ljudi, neovisno o tome gdje će oni sutra raditi. U Šibeniku bi trebalo biti barem stotinu takvih ljudi, a danas ih je možda tridesetak, da povučemo sve ono što će nam biti na raspolaganju – ističe Bujas Rupić. Jedan od čimbenika uspjeha jest i rano pripremanje projekata. Pogreška je, kaže, čekati da izađe natječaj, treba imati fundus projekata u pripremi.

Projekte treba planirati i na osnovi dobro promišljene strategije, a u šibenskom slučaju ona je postati centar zelenih tehnologija Jadranu te pametni grad. Taj strateški cilj s jedne strane podrazumijeva oživljavanje gospodarstva u smjeru ekološki prihvatljivih industrija, drugi je stup okrenut prema održivom i inovativnom turizmu, a treći je stup ukupna obnova grada: od stare gradske jezgre, prostora napuštenih vojarni do TEF-a itd. Osim toga, u svaki projekt koji je u tijeku ili pripremi želi se uvesti visoka razina ICT-a, bilo da je on vezan uz promet, kulturu bilo uz okoliš. S obzirom na zatečeno stanje gospodarska obnova grada koji je u tom smislu godinama bio zapušten vrlo je ambiciozan cilj, posebno kad se i posljednji preostali industrijski gigant, TLM, i dalje bori za kakav-takav opstanak. Ipak, optimizam ulijevaju gospodarska zona Podi, razvoj urbanih inkubatora za poduzetnike iz kreativnih industrija itd.

Gradonačelnik Željko Burić rado će se pohvaliti s dva velika projekta, TEF-om i Obonjanom, koji su dosad, kako kaže, bili glavne kočnice razvoja Šibenika, a sada su velike prilike. Zona TEF-a prostor je od 28 hektara s 1,2 kilometra obalne linije i u neposrednoj blizini gradske jezgre koji je nakon rješenja imovinskopravnog spora s Inom napokon u vlasništvu Grada i fazi da se može objaviti javni poziv za iskaz interesa investitora. Otok Obonjan je pak nakon dugogodišnjih problema i tereta za gradski proračun u koncesiju uzeo britanski organizator festivala. Burićev najdraži projekt ipak je osnivanje šibenskog sveučilišta sa studijima energetike, akvakulture i marikulture te zaštite okoliša. S njim je povezan i projekt gradnje studentskoga kampusa koji će se također prijaviti za sredstva iz fondova EU. Burić, naime, vjeruje da će akademska zajednica stvarati projekte koji će se prenositi u industrijsku zonu Podi gdje će se razvijati novi proizvodi utemeljeni na znanju. – Iako razvijamo mnogo projekata da bismo stvorili uvjete za turizam i izvan kupališne sezone, ne može se sve temeljiti na turizmu, on ne smije prijeći 15 posto dohotka. Bez industrije ne možemo stvoriti novu vrijednosti i razviti grad, zato se moramo orijentirati na malo i srednje poduzetništvo, ali na višoj tehnološkoj razini – kaže Burić.

Hoće li svi ti projekti i planovi donijeti visok standard i kvalitetu života kao u Bilbau, ostaje vidjeti.