Tjedan u brojkama

Najprije sam se uplašio da su me raskrinkali. Prvo sam iz SOA-ina najnovijeg izvještaja čuo, onako s pola uha, da sam kupio neke dionice za svoj interes. Kupovao sam ih čak na svoje ime, kao i na imena pouzdanih. Tako stečenu financijsku korist rabio sam i za daljnju kupnju dionica na otvorenom tržištu. Prepoznao sam kupnju triju paketa dionica HT-a koju sam realizirao u komplotu s obiteljskim pouzdanicima. Kad sam pažljivo pročitao o čemu je riječ, malo sam se smirio. Srećom, niti sam ikad bio zaposlen u HT-u niti sam bio odgovorna osoba. No najnovija anonimna špijunska navlakuša o navodnom pretvorbenom kriminalu u tvrtki ‘sa znatnim udjelom državnog vlasništva’ mogla se odnositi na gotovo svaku privatizaciju. Zato su novinari od nedjelje sumanuto tražili, nagađali i pogađali o kojoj je tvrtki riječ. Tek je u ponedjeljak navečer, iz, naravno, neimenovanih pouzdanih izvora, objavljeno da je riječ o Atlantskoj plovidbi. Malo tajnovitosti, malo kriminala, malo mrskih menadžera… u priči jedino nije bilo seksa. Osim ako se seksom ne protumači pad vrijednosti dionica. Atlantska je u utorak pala za 2,41 posto. U čemu je pouka, u trenutku kad nas poslovno neuvjerljivi špijuni (još) nisu uspjeli uvjeriti u krivnju Kulaša i društva? Možemo biti sretni što je privatizacija napokon dignuta na razinu ugrožavanja nacionalne sigurnosti. Ali i nesretni što se to istražuje tako nespretno da ostavlja sumnju kako pravi cilj nije privatizacijski kriminal i kako je Atlantska samo kolateralna žrtva. Slučajno ili ne, dvije afere koje lupaju po SOA-i (sukob Manolić – Karamarko i pogotovu povlašteni krediti za zaposlenike SOA-e s dva posto kamata) zamijenjene su baš u ne-radnoj nedjelji materijalima iz godišnjega špijunske izvještaja. S tim da je spašavanje maloljetnika koji se pokušao pridružiti islamistima još sočnija priča od ove pretvorbe.

Nešto se ipak pozitivno događa u Hrvatskoj. Nije riječ samo o optimizmu na koju navodi ovotjedna priča o povratku privatnih ulaganja. Dobro nam je krenulo i u zraku. Na Plesu je zabilježen milijuni putnik već prošlog petka 12. lipnja. Nikad ranije! Lani je ‘milijunac’ zabilježen osam dana kasnije. Sudeći prema milijunom putniku, zračni je prijevoz recesijsko dno dotaknuo prije dvije godine, kad je Zračna luka milijun putnika zbrajala sve do 25. srpnja. Nikad dulje, još od davne 2005., kad je milijun putnika nagrađen na kraju turističke sezone, 24. kolovoza.

Ivicu Turića poželjela bi svaka majka za zeta. Uspio je s 200 tisuća kuna kupiti auto od 450 tisuća! Općinsko vijeće Perušića svom je načelniku, naime, namijenilo da može ići u leasing od 200 tisuća kuna za novi auto. I on je to shvatio vrlo kreativno – ostatak do 450 tisuća – tvrdi Turić – dodatna su oprema i PDV. Ako kojim slučajem propadne u politici (a neće, jer je njegova stranka HDZ u posljednje vrijeme slaba upravo na Mercedese), mogao bi dobro proći kao diler. Već ga vidim kako uvaljuje novu mečku naivnom lovašu: – Koliko košta ovaj E 250 Blue-tec 4Matic?

Dileme o novinarskoj odgovornosti vječna su tema. Ako ne pišeš o samoubojstvu djeteta…

13,4% porasle su u prvom kvartalu građevinske narudžbe, a za 9,4 posto vrijednost radova. Eppur si muove…

0,3% pale su potrošačke cijene u prvih pet mjeseci. Osim loživa ulja, nafta i plina najviše su pojeftinili veći alati i pribor.

7,4% porastao je travanjski industrijski promet; domaći pad od 3,6 posto nadoknadio je izvozni rast od 11,5 posto.

2,5% porasla je realna maloprodaja u travnju (na godišnjoj razini), a prema prethodnom je mjesecu rast 0,7 posto.

Hoće li jedno drugo olimpijsko geslo obilježiti novi medijski projekt? Ekipa donedavnog vlasnika EPH Nine Pavića i njegova sina Mirana, okupljena oko portala Telegram, za subotu najavljuje prvi broj tiskanoga političkog izdanja. Iako im želim uspjeh, ponovio bih im pitanje koje sam uputio izdavaču Marjanu Jurleki: ‘Jeste li ludo hrabri ili hrabro ludi?’ Doduše, Telegram (još) ne puca na dnevni ritam. No simpatične eskapade s weba trebaju tek zaživjeti na papiru. Na besplatnom webu najčitanija priča može biti o tome da su djevojčica deva i čovjek s tri noge zaista postojali, ali pitanje je tko će kupovati političke novine koje pišu o takvim temama. Zato mi se čini – iako bih volio da grijesim – da je Telegram zasad kandidat samo za olimpijsku ‘važno je sudjelovati’.

Ovih se dana volja prisjetiti prošlosti. Prije godinu dana, u sjeni nogometnog poraza od Brazila, provukla se vijest o Fijinoj istrazi zbog ustaške zaštave. Na toj utakmici nije mogao igrati Josip Šimunić, koji je nakon zagrebačke pobjede nad Islandom mikrofonom pozivao navijače poklikom ‘Za dom’. Kukasti križ na Poljudu logičan je nastavak. Šuker i njegov raj, pa i cijeli nogometni zdrug, preko svih ustašluka prelaze kao preko običnih nestašluka. I sad traže pomoć od iste države koju su donedavno optuživali da se miješa u njihov službovnik.