Tri glavna pokretača europskog energetskog preokreta

Daljnji rast obnovljivih izvora energije i distribuirane proizvodnje te tehnologija pohranjivanja energije promijenit će energetsko tržište u Europskoj uniji.

Velike energetske tvrtke moraju se hitno transformirati i usredotočiti na odnos s kupcima jer uštede koje moraju ostvariti da bi ostale dugoročno financijski stabilne prevelike su da bi se mogle provesti u vrlo kratkom razdoblju.

U kontekstu ekonomskog oporavka Europske unije, utjecaja politike dekarbonizacije i drugih faktora, predviđanja za tržište Unije upućuju na umjerenu porast potražnje za plinom. Tomu u prilog ide podatak da su svjetske zalihe plina procijenjene na 250 godina i da je taj energent također znatno čišći od ugljena. Međutim, proizvodnja plina u Europi opadat će, a ovisnost o uvozu rasti. Iz perspektive infrastrukture očekuje se gradnja dodatnih kapaciteta za protok plina novim smjerovima kako bi se bolje opskrbila tržišta Europske unije, pogotovo uvezenim plinom. Plin se čini jednim od ključnih energetskih natala kojim se može nadomjestiti razlika između energetskih potreba i vlastite proizvodnje u EU, no problem je u diverzifikaciji izvora plina za tržište Unije.

LNG će globalno biti u porastu. Predviđamo da će se kapacitet za ukapljivanje udvostručiti do 2025., a kapacitet za regasifikaciju porast će za četvrt-deset posto do iste godine na globalnoj razini. Trenutačno se LNG u Europi najviše upotrebljava u Engleskoj, Francuskoj i Španjolskoj, a plin potječe uglavnom iz Katara, Alžira i Nigerije.

Na energetskoj sceni Europske unije sigurnost i stabilnost opskrbe ostaje top-tema, a zbog geopolitičkih pritisaka Unija redefinira strategiju LNG-a. Istražuju se partnerstva s novim dobavljačima plina, poput zemalja kapijskog bazena, i Europa se želi pozicionirati kao atraktivnije tržište za dobavljače iz Alžira, Nigerije i Katara.

S obzirom na to da je Hrvatska u regiji koja je u opskrbi najviše okrenuta ruskom plinu, može se očekivati da će ovdašnji projekt LNG-a dodatno pridonijeti diverzifikaciji izvora u jugoistočnoj Europi te da će Hrvatska i zemlje u regiji dobiti dodatnu mogućnost opskrbe plinom, što će povoljno utjecati na stabilnost opskrbe i poboljšati položaj za komercijalne pregovore.

Očekuje se da će cijena nafte, kao važan činitelj na kojem počivaju strukture energetskih tržišta, dulje stagnirati. Volatilnost postaje glavno obilježje cjenovnog okružja. Isto tako, sve od prvoga kvarta 2014. globalna ponuda nafte veća je od globalne potražnje, što dodatno pridonosi cjenovnoj stagnaciji.

Suočene s tim kontekstom, naftne su tvrtke pod pritiskom i redefiniraju svoje ‘upstream’ strategije, smatraju opće troškove, troškove rada te optimiziraju CAPEX prioritizaciju svojih projekata. Problemi s kojima se susreću vjerojatno će izazvati val konsolidacije u energetskom sektoru.

Da bi se potpuno predvidjela budućnost energetskog sektora u Europskoj uniji, treba uzeti u obzir utjecaj stvarnog rasta obnovljivih izvora i potencijal razvoja novih tehnologija. S jedne strane, cijena solarnih panela od 2008. rapidno pada, a inovativne tvrtke poput Tesle nakon uspjeha u automobilskoj industriji mijenjaju i energetski sektor. Tesla je nedavno najavio revoluciju u segmentu baterijskih sustava za kućanstva i industriju kojima se olakšava skladištenje proizvodne energije.

Pogledamo li dalje u budućnost, upravo će takva tehnološka rješenja prouzročiti redistribuciju moći u lancu vrijednosti koja će se seliti s proizvođača na kupca.

U tom kontekstu velike energetske tvrtke moraju se nastaviti transformirati i sve više usredotočiti na odnos i nove usluge prema kupcima s obzirom na to da je trud koji moraju uložiti u troškovnu konsolidaciju vrlo velik i teško provediv u kratkom razdoblju.