Zbog sporazuma sa SAD-om bez posla ostalo milijun ljudi

Orah se zauzima za zdravu hranu, čistu energiju i socijalnu pravdu kao tri temelja neovisnosti države, a sve su te komponente tim sporazumom dovedene u pitanje. U TTIP-u se pokazalo da naše vladajuće strukture još nisu svjesne uloge i obveza Hrvatske u EU, koju gledaju isključivo kao kasicu-prasici, i da ne rade ništa na informiranju građana o čemu se konkretno pregovara.

Mi ističemo mehanizam rješavanja sporova između država i investitora, ISDS, koji je neki dan izazvao podjele u Europskom parlamentu. Taj mehanizam želi osigurati lakoću ulaganja, ali nastao je 50-ih godina prošlog stoljeća kao poticaj ulaganjima u politički nestabilnim djelovima svijeta. Tu se onda postavlja logičan zaključak: ako se u ovom sporazumu toliko inzistira na tome, onda nismo ravnopravni partneri. Hrvatska ima nekoliko loših iskustava s tim, zato me začuđuje što u Vladi olako misle da je to dobro za EU, pa tako i Hrvatsku. Sljedeći je problem netransparentnost pregovora. Moramo biti svjesni da se društvo promijenilo u odnosu na vrijeme Kissinger, Nixona, Staljina itd., da današnji stupanj razvoja zahtjeva otvorenost politike i sudjelovanje građana, što je izostalo. Onda su se svi čudili, u EK i u SAD-u, zašto je to sad toliki problem u Europi kad Amerikanci i ne pitaju za to. S druge strane Atlantika građani još nisu uključeni u odlučivanje koliko je to slučaj u EU. Postoje velike razlike u okolišnim standardima, koji su niži u Americi, i cijeli sustav ondje funkcionira drugačije. Kod njih na saveznoj razini postoji pojednostavnjeni okvir pravila, a savezne države to detaljno razrađuju i ugrađuju u svoje zakonodavne okvire. I to je jedan od problema jer su, primjerice, neke savezne države zabranile ‘fracking’, dobivanje plina i nafte iz škriljevca, a druge su time oduševljene. Sličan problem postoji u Uniji, ali mnogo je manje izražen. Sljedeća su stvar farmaceutska i kemijska industrija, za što SAD nije potpisao niz konvencija i međunarodnih sporazuma koje EU ima ugrađene u svoje industrijske standarde. Dakle, problem je izjednačavanja standarda, pri čemu se možda čini da ne postoje velike razlike, ali postoje.

Ja, zapravo, i ne vidim te pluseve. Recimo, sad je objavljen podatak kako je Unija povećala promet prema SAD-u u uslugama, što se vjerojatno odnosi na digitalne usluge. Međutim, oni koji prate odnose između EU i SAD-a tvrde da će sporazum loše utjecati na digitalnu industriju EU jer je SAD otišao mnogo dalje u kompaktnosti te industrije, od filmske do svega povezanoga s internetom. Zapitajte se samo čijom se e-mail uslugom koristite, preko čega kupujete knjige, čije pretraživače interneta upotrebljavate, čiji operativni sustavi pogone računala i druge uređaje? Pokušajte mi računalo pogonjeno europskim softverom ili računalo dizajnirano i proizvedeno u EU. Imate vrlo malo toga, pogotovo u dijelu potrošačke elektronike, bez obzira na to što se sastavlja u Kini. Dizajn i ‘know-how’ uglavnom su američki.

Ljudi obično prečuju podatak da će deset godina nakon stupanja TTIP-a na snagu BDP narašću od 0,5 do jedan posto, što i nije mala razlika u rasponu. Bačena je i floskula o prosječnom porastu prihoda prosječne europske obitelji za petsto eura, a zašto su upravo industrijalizirane države članice protiv sporazuma? Zato što su shvatile da će TTIP smanjiti nadnicu. Kako bi europska industrija bila konkurentna američkoj, mora pojeftiniti, zato se i europski sindikati bune, kao i oni s druge strane, premda mi nije jasno zašto točno. Isto tako, Komisija je sakrila podatak da će milijun ljudi ostati bez posla…

Junckerov investicijski plan obećava tri milijuna radnih mjesta, ali mi u Stranci zelenih pitali smo što je s preostalih dvadeset milijuna od ukupno 23 milijuna nezaposlenih u Europi.

Od tih milijun koji će ostati bez posla veći dio otpada na Europu. Amerikanci mogu brzo ostvariti prednost u svemu što se odnosi na digitalnu industriju i telekomunikacije, u tome su mnogo bolje organizirani. To je sve daleko, tek za desetak godina kad se usklade novi, ne sadašnji standardi, jer će sve u budućnosti morati proći provjeru usklađenosti s TTIP-om, vidjet će se možda neki učinci.

Ovo što se dogodilo u Parlamentu bilo je zapravo očekivano zato što su na raspravama po odborima mišljenja uglavnom bila negativna o mehanizmu ISDS-a, pa i protiv neke izmijenjene, modernizirane varijante tog mehanizma. Na Odboru za vanjsku trgovinu, glavnom za sporazum, vodila se velika borba nakon koje je to prihvaćeno, ali već je tada bilo jasno da neće proći na plenarnom zasjedanju. Postoje veliki izgledi da sporazum na kraju ne prođe, čak i s druge strane već imamo naznake protivljenja, i to u samoj stranci predsjednika Obame. Amerikanci ulaze i u predizbornu kampanju, a u izbornoj godini nikad ne potpisuju takve sporazume. Dosta je pregovora još ostalo, u mnogo poglavlja samo su iznesena stajališta i previše je otvorenih stvari.

Nažalost, to ne pišu u tim konsolidiranim zapisnicima jer ti su zapisnici nešto za što su se obje strane složile da će nam dati na uvid. Ja imam samo podatak tko je za neko poglavlje sastavio taj zapisnik uime Komisije, ne i Amerike; okvirno koliko je predstavnika sudjelovalo u pregovorima, ali ne i tko je sudjelovao uime država članica. Na samo nekoliko mjesta, ne znam zašto je to ostavljeno, bili su navedeni prisutni predstavnici država članica.

Da, netko je to slučajno ostavio.

Ne, nije.

Gledamo li od početka OraH-ova djelovanja, popularnost je bila oko devet posto, i to je odražavalo opredijeljenost građana za neku novu opciju okrenutu budućnosti. Ta inercija zadržala se otprilike do predsjedničkih izbora s kontinuiranim porastom jer su se priključili oni koji su više protiv nečega nego za nešto. Prvo razočaranje bila je potpora Ivi Josipoviću, druga to što smo se okrenuli uspostavljanju svoga stranačkog ustroja, zbog čega smo se bavili sobom, a ne glasačima. U toj situaciji oni počnu primjećivati neke druge umjesto vas. Mislim da imamo stabilnih osam, devet posto potpore, koliko smo imali na izborima za Europski parlament. Tu je i velik postotak onih koji apstiniraju, također računamo na njihove glasove, samo ih treba mobilizirati na pravi način. Kad je riječ o rezultatu, jedno su želje, drugo ostvarljiv uspjeh. Sigurno bismo bili zadovoljni s deset posto mjesta u Saboru, odnosno petnaestak zastupnika, no je li to realno, teško je ocijeniti zbog mnogo neodlučnih u anketama.

O tome zasad nismo razmišljali, ali predizborne koalicije neće biti. D’Hondtova metoda pritom nam ne ide na ruku zato što preferira koalicije, što znači da nas opet očekuje borbica između Davida i Golijata kao i za europske izbore. Mi smo na tim izborima jedini osvojili mandat sami, bez koalicije.

Uopće nismo razgovarali o tome, ali pogledajte iskustvo manjih stranaka koje su ulazile u vladajuće koalicije, sve su nestale tijekom mandata. Evo vam primjera Makedonije: ondje je zelena stranka u vladajućoj koaliciji i uspjela je progurati neke pozitivne zakone u zaštiti okoliša, ali prosječni građanin misli da su svi oni korumpirani i ne primjećuju te segmente koji funkcioniraju. Vladin negativni imidž prenese se na vas, a mi smo se opekli i s Josipovićem pa sad pušemo i na hladno.

Pa ja bih rekao koliko je i HDZ oslabljen odlaškom Drage Prgometa s mjesta zamjenika predsjednika stranke. Razvili smo dovoljno stabilnu strukturu da takvi poremećaji, koji bi mogli i ne moraju biti veliki, ne utječu na funkcioniranje stranke. To može razočarati neke glasače, privremeno ih ili trajno odvratiti od OraH-a. Međutim, ali ako stranka ima program i vi ste ušli u nju jer se slažete s njim, onda se trebate pitati zašto ima razilaženja i jeste li sami dovoljno pokušali utjecati na razmišljanja u stranci. U Hrvatskoj, inače, nedostaje strpljenja, htjeli bismo mnogo toga odmah i da bude jako uspješno.