Kako je dugo i najavljuvao, britanski premijer David Cameron, ojačan uvjerljivom pobjedom na nedavnim parlamentarnim izborima, krenuo je u ‘osvajanje’ Europske unije, odnosno novo britansko žicanje ustupaka i pažnje od ostalih lidera EU. Proteklih tjedana Cameron je spakirao kovčege i krenuo obilaziti europske prijestolnice, sve kako bi u preliminarnim susretima uvjerio kolege u Europskoj uniji da usliše pozive njegove zemlje za reformom funkcioniranja uzdrmane Unije. U protivnom, Ujedinjeno Kraljevstvo moglo bi na referendumu 2017. napustiti zajednicu država koja ne zadovoljava potrebe za britanskom posebnosti, premda posljednja anketa Ipsos Morija pokazuje da su dvije trećine Britanaca u korist ostanka. To se doduše lako promijeni, ali glavna karta na koju Cameron igra pri ucjenjivanju kolega zapravo je prilično nepouzdana, sada bi 75 posto ostalo, tek bi 25 posto odlučno van.
Ono što je počelo kao prizemno podilaženje ekstremnijoj euroskeptičnoj frakciji njegove konzervativne stranke i unutarnjopolitička igra pre-rasta polako u sasvim ozbiljnu priču na političkoj razini cijele Unije. Malo tko vjeruje kako bi Cameron izveo Britaniju iz EU, no sam je završio rulet koji bi mu mogao pojesti sve žetone. Razdruživanje bilo koje članice, pogotovo jedne od većih koja je u ‘sustavu’ od 70-ih godina prošlog stoljeća nesumnjivo bi bio tegoban, dug i savršeno neizvjestan proces. Tko bi na kraju gore prošao, ne može se jednoznačno odrediti, slično iskustvo zapravo i ne postoji, ali nagađanje bi sasvim sigurno prednost dalo Uniji koja, ruku na srce, ne ovisi o članstvu Britanije.
Dosadašnji uspjeh njegove turneje nije posebno impresivan, kod većine sugovornika naišao je na relativno hladan doček. Nakon obilaska impresivnog broja kolega rezultat na semaforu bio je nezadovoljavajući, na svojoj strani imao je neka maglovita obećanja, dok su s druge stajale jasne odbijenice, primjerice u Finskoj, Španjolskoj i Belgiji. Dosadašnji uspjeh na istoku Europe moglo se odmah predvidjeti, Poljaci su ga glatko odbili s obzirom da bi bili među najpogođenijima mjerama ograničavanja slobode kretanja radnika unutar EU i prava na socijalne naknade, koje čine samu srž Cameronovih želja. Jednako leden prijem imao je i u Rumunjskoj, premda su tamo bili nešto elegantniji u neslaganju. Posebno je iskren bio predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz, inače poznat kao vrlo otvoren političar. Nakon sastanka sa Cameronom Schulz je izjavio kako britanske zahtjeve za vraćanjem određenih nadležnosti iz Bruxellesa u London vode ‘mržnja’ i ‘laži’ te da se lokalni političari hrane nacionalnim nezadovoljstvom i traže žrtveno janje u Rumunjima i Bugarima.
– Postoje pokušaji stvaranja novih barijera između zemalja. Neki ljudi u Europi i ovoj zemlji potiču osjećaj panike zbog takozvanih socijalnih turista iz Rumunjske i Bugarske koji dolaze pljačkati socijalne sustave svojih zemalja domaćina. Činjenice se izvrću, prave se generalizacije, pričaju očite laži. Onda se te laži ponavljaju ponovo i ponovo dok ljudi ne počnu u njih vjerovati. Ono što me rastužuje i ljuti u cijeloj ovoj raspravi jest kontekst nacionalne ozlojađenosti. Mržnja se širi, ljudi se koristi kao žrtvene janjce – bio je žestok Schulz.