Ict industrija

van Bračić, vlasnik tvrtke PIP, lidera na tržištu pčelinjih proizvoda, bio je u veljači 2012. godine u hotelu Antunović na HUP-ovu radnom ručku na kojem je gost bio ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras. Maras je na tom skupu pred 200-tinjak sudionika rekao da će svakog ulagača koji ulaže više od dva milijuna eura primiti u roku od 48 sati i osigurati menadžera za lakše vođenje ulaganja. Bračić, koji je tada bio u tijeku ulaganja vrijednog četiri milijuna eura, u šali je primijetio kako će onda njega primiti u 24 sata. Uvjeran da je ministar bio ozbiljan kada je to najavio, ubrzo mu je poslao mail i zatražio 15-minutni sastanak. Od tada su prošle skoro tri i pol godine (ili oko 30 tisuća sati) a da Bračić nije dobio odgovor od Marasa. Istina, nakon određenog vremena i puno telefoniranja s njegove strane napokon se susreo sa službenicom Ministarstva, a potom nakon izraženog nezadovoljstva i s Marasovim zamjenikom, no u konačnici ništa nije riješeno. Bračić je, kaže, na sastanku želio otvoriti neka pitanja vezana uz uređenost tržišta i sustav kontrole kvalitete proizvoda, s prijedlogom rješenja, koja su u manjem dijelu vezana samo za njegovu obiteljsku tvrtku, a najvećim dijelom za sektor prehrambene industrije. Novi PIP-ov proizvodni pogon u Pisarovini otvoren je u jesen 2012., a obećanje ministra Marasa, koji je bio pozvan, ali se nije odazvao na službeno otvorenje, ostala je još jedna prazna politička floskula i dokaz koliko ga je briga za poduzetnike i njihova ulaganja.

To je samo jedna ilustracija odnosa državnih službenika prema poduzetnicima. Puno detaljnije o tome što ih muči i koja bi mogla biti potencijalna rješenja poduzetnici okupljeni u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) naveli su ovih dana su svojoj Bijeloj knjizi. Nedavno je HUP objavio 16 ključnih pitanja koje je javno postavio političkim strankama uoči parlamentarnih izbora. S Bijelom knjigom otišli su korak dalje dajući konkretne prijedloge svojih članica za uklanjanje prepreka i problema koji otežavaju poslovanje u industrijama koje zastupaju kroz svoje udruge. Svaka od 30 granskih udruga dala je pregled za nju najvažnijih problema kao i prijedloge načina na koji ih se može riješiti.

U ICT-u, jednoj od napropulzivnijih i najperspektivnijih industrija, imaju puno prijedloga za poboljšanje aktualne situacije. Da bi se potaknulo obrazovanje ICT radne snage, u toj HUP-ovoj udruzi smatraju da je potrebno motivirati najtalentirane pojedince da se orijentiraju prema prirodoslovno-tehničkim zanimanjima, poticati promidžbu ICT zanimanja na svim školskim razinama, izgraditi sustav poticanja studenata na upis deficitarnih studija (naglasak na ICT) na državnim i privatnim obrazovnim institucijama, poticati razmjenu studenata unutar STEM zanimanja, razviti strukturiranu praksu i pripravnost u IT tvrtkama, poticati cjeloživotno obrazovanje itd. Drugi je njihov zahtjev povećati dostupnost širokopojasnog interneta jer ona ima izravnu refleksiju i na razvoj gospodarstva i zaposlenost stanovništva, a treći snažno poticati izvoz informatičkih proizvoda i usluga implementiranih na domaćem ili drugim tržištima.

Radi stvaranja novih radnih mjesta i povećanja ukupnih prihoda neophodno je, ističe predsjednik Udruge informatičke i komunikacijske djelatnosti Adrian Ježina, razvijati izvozna tržišta na kojima će hrvatske IT tvrtke moći konkurentno nastupati i ostvarivati značajan udio prihoda. To pak podrazumijeva poticanje zajedničkih nastupa domaćih tvrtki na stranim natječajima, potom implementacije hrvatskih ICT rješenja na detektiranim tržištima, projektnim pristupom i sufinanciranjem inicijalnih implementacija, iniciranje izgradnje dodatnih IT tehnoloških parkova radi poticanja istraživanja i razvoja u ICT tehnologijama te nastavak poticanja start-upova, malih i srednjih tvrtki na sajamskim predstavljanjima u inozemstvu i posjetima uspješnim tehnološkim organizacijama.

Male i srednje tvrtke, koje kreiraju i najviše radnih mjesta, generalno muči otežan pristup financijskim sredstvima. Dva najčešća, ako ne i jedina, moguća načina financiranja razvoja ili investicija, za male i srednje poduzetnike u Hrvatskoj su ili bankarsko kreditiranje ili financiranje iz EU fondova. Muke po bankarskim kreditima stara su boljka pa bi se, smatraju u HUP-u, malim tvrtkama trebala olakšati mogućnost povlačenja sredstava iz EU fondova, a za mikropoduzetnike i što više shema mikrokreditiranja. Nadalje, bolje poslovno okruženje bi se trebalo osigurati smanjenjem administrativnog opterećenja. Da bi poduzetnici bili konkurentniji u međunarodnom okruženju, moraju i smanjiti troškove koji proizlaze iz troškova države tj. javnog sektora, a koje poduzetnici plaćaju putem poreznih i neporeznih nameta, bilo na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Zato poduzetnici trebaju restrukturiranje javne uprave, pri čemu naglasak treba staviti na učinkovitost i kompetentnu administraciju. Osim toga, broj zakona i podzakonskih rješenja koji se godišnje donese predstavlja jedan od najvećih izazova, ne samo za poduzetnike nego i institucije koje ih provode i izvor pravne nesigurnosti i demotivacije za investicijski ciklus. Zadnje, i ne manje važno, i za male i za velike poduzetnike je internacionalizacija pri čemu je potrebno ojačati ulogu državne gospodarske diplomacije i u većoj mjeri osigurati korištenje prilike članstva na EU tržištu, kao i izvan njega.

Sve u svemu, makroekonomski pokazatelji i dalje upućuju na loše stanje u kojem ne postoji plan i djelovanje na promjenama, unatoč posljednjim statističkim pokazateljima da držimo glavu iznad vode. U takvim okolnostima, poduzetnici se pouzdaju u vlastite resurse, hvataju se u koštac s izazovima na inozemnim tržištima i više i ne očekuju ni od koga da rješava njihove probleme. Prema riječima dopredsjednika Udruge metalne industrije Franje Tureka, stoga je jedan od ključnih poteza koji bi trebali stvoriti dobar okvir za poduzetničke aktivnosti (uz uvođenje e-governmenta, liste stabilnih i perspektivnih izvoznika koje se podržava na svakom koraku, jačanje pozicije HBOR-a, prisiljavanje banaka da olabave svoje pravila i promjene radnog zakonodavstva) rad na promjeni mentaliteta. Kako kaže Turek, hrvatsko društvo je razjedinjeno jer politika i političari žive u svom balonu stvarnosti, želja i ideja; sindikati i radnici imaju svoj balon, a jedino su poduzetnici suočeni s matematikom poduzetničke i ekonomske stvarnosti.