Počeli smo se gubiti u šumi zakona za koje se ne zna što se njima želi postići

Što zapravo želite postići sa tih 16 pitanja koja ste postavili parlamentarnim strankama? Koja je njihova svrha? To nisu pitanja isključivo u interesu HUP-a, ona su od općeg interesa za društvo. Predstavili smo na Danu poduzetnika anketu građana u kojoj smo ih pitali o čemu bi voljeli da se razgovara u predizbornoj kampanji, i sva ta pitanja koja su naveli, poput razvoja gospodarstva, zapošljavanja mladih i reforme javne uprave, podudaraju se s našim pitanjima. Političke stranke stalno spominju reforme, mi tražimo da se one napokon počnu realizirati jer rezultata reformi nema, što jasno pokazuje HUP skor. HUP je kao ozbiljna udruga koju čine eminentne članice s tih 16 pitanja želio dati doprinos usmjeravanju predizborne kampanje na prave teme, odnosno potaknuti stranke da javnosti uoči izbora daju konkretno planove kako misle riješiti najveće probleme koji ograničavaju gospodarski rast. Objektivno ćemo analizirati odgovore i gospodarske programe stranaka i javno prezentirati zaključke, a građani neka sami odluče uz čiji se program žele svrstati.

Javno ste izrazili zadovoljstvo dosadašnjom komunikacijom sa strankama. Znači li to da ta vaša inicijativa postiže zacrtani cilj? Iskreno, očekivali smo sastanke sa strankama tek na jesen, kada se zahukta predizborna kampanja i kada svi budu spremni artikulirati svoje gospodarske programe. Međutim, stranke su se odmah počele odazivati pa su već održana tri sastanka: s HSS-om, HDZ-om i HNS-om, dok je ORaH poslao pisani odgovor kao i Radimir Čačić. Imamo ugovorene još neke termine s nekim strankama, no neke stranke još nisu kontaktirale s nama.

SDP nije kontaktirao s vama? Stranke se samoinicijativno javljaju nama, nismo im zadali nikakve rokove. Očekujemo da će se javiti i ostale stranke i da će odgovore na postavljena pitanja ugraditi u svoje gospodarske programe i početi ih provoditi odmah nakon preuzimanja mandata. Hrvatska više nema vremena čekati prvih sto ili dvjesto dana ili godinu-dvije. U ovom trenutku ključni su politička volja i konsenzus za provedbu reformi.

Spomenuli ste da bi se svaka vlada trebala ponašati kao da na raspolaganju ima jednu, a ne četiri godine mandata. I vama je ovo prva godina mandata kao predsjednice HUP-a. Koje ste inicijative pokrenuli? Da, to je poruka koju smo poslali govoreći o potrebi da se reforme pokrenu bez odgađanja jer postojeća situacija nije zadovoljavajuća. Što se tiče HUP-a, ja sam već dugo u Udruzi, bila sam predsjednica granske Udruge metalne industrije i članica Izvršnog odbora. Mislim da HUP ima svoj kontinuitet i čvrstu poziciju među poduzetnicima i poslodavcima, a tematika u okružju diktira način našeg rada i područja djelovanja. Nijedno tijelo nije statično, ono se treba mijenjati i prilagodavati da bi bilo uspješno. I HUP to čini kontinuirano prateći potrebe svojih članica. Ovaj mandat je dinamičan i prilično ‘fajterski’. Mislim da zajedno s kolegama i kolegicama u HUP-u, koji su odlična logistika i podrška, imamo šansu odraditi dobar posao. Osim pripreme tih 16 pitanja i Bijele knjige, krenuli smo i na ‘road-show’ jer smo se htjeli još više približiti članicama na terenu i iz prve ruke čuti njihove konkretne probleme i prijedloge. Posjetili smo do sada Varaždin, Split i Rijeku, a na jesen nas čekaju još Zagreb i Osijek.

Bilo je do sada nekih prigovora na efikasnost HUP-a, kao i uostalom i na neke druge institucije koje predstavljaju gospodarski sektor. Što još HUP može napraviti da bude vidljiviji i efikasniji za poduzetnike? Morate znati da sam ja na toj funkciji volonter i da uz taj posao još moram voditi tvrtku u kojoj radim. Dosad sam se koncentrirala na metalnu industriju i bila sam zadovoljna kako radimo. Otkako sam predsjednica HUP-a, ono što osjećam na terenu, a to se pokazalo i na Danu poduzetnika kojem je nazočilo 700 poduzetnika i poslodavaca, jest pozitivno ozračje koje mi daje poticaj da se još više trudim i da u najboljem interesu radim još više za dobrobit naših članica. Napor HUP-a za kreiranjem povoljnijih uvjeta za poslovanje veliki su i svakodnevni i nisu uvijek vidljivi u medijima.

Koliko je realno lobistička snaga HUP-a i općenito poduzetnika u Hrvatskoj? HUP je član Gospodarsko-socijalnog vijeća, što znači da zajedno sa sindikatima surađujemo sa svim vladama. Naša je misija da sudjelujemo u izradi zakona, da prije njihova donošenja štimito interese poslodavaca i poduzetnika i ističemo nelošćnosti. No socijalni partneri počeli su se gubiti u toj šumi zakona, kojih je toliko da je jednostavno teško sve to pratiti. Samo u 2013. bilo je doneseno 355 zakona, dakle jedan zakon dnevno, a ni u 2014. nismo bili ništa bolji. Količina administracije postala je neizdrživa, a glavno je pitanje što se osim opterećenja privatnog sektora njome želi postići.

Koliko se uloga i ciljevi HUP-a poklapaju s onima Hrvatske gospodarske komore? I vaša je tvrtka članica HGK. Uočavate li značajnije promjene u toj instituciji? Da su poduzetnici bili zadovoljni radom HGK, ne bi prije više od 20 godina osnovali vlastitu udrugu. Tražili su novi put za lakšu komunikaciju i mogućnost ar.

Napadi na poduzetništvo i stvaranje negativnog ozračja nisu korektni. Zbog pojedinačnih negativnih primjera ne smije se stvarati općenito loša slika o poduzetnicima. Kako objašnjavate rezultate vaše ankete da 32 posto građana poduzetnike smatra lopovima? Isto toliko smatra da ih je jednak broj kao poštenih poduzetnika. Ne slažem se s konstatacijom da su poduzetnici općenito lopovi ili korumpirani. Sve veće gospodarske afere bile su vezane uz politiku. Tko god je htio muljati bio je brzo otkriven ako nije imao neku podršku politike pa mislim da to nije pravedno prema onima koji korektno podmiruju sve obveze prema državi i redovito isplaćuju plaće, a takva je velika većina poduzetnika. No trebamo korektne okruženje koje će kažnjavati one koji ne poštuju zakone. I mediji trebaju dati podršku pozitivnim primjerima, a ne samo pratiti negativne, i to kad je već kasno i ljudi završe na ulici. Navodno 15 tisuća radnika trenutačno ne dobiva plaću. Nitko nije napravio analizu kolikima od njih je država poslodavac. Uostalom, tvrtke propadaju i bankrotiraju u cijelom svijetu. Po tome Hrvatska nije iznimka.

Koje to nove prijedloge nudi vaših 30 granskih udruga u Bijeloj knjizi? Čini se da se skoro svaka spotiče na dobra stara pitanja kao što su PDV i javna nabava. Svaka od 30 granskih udruga detektirala je goruće probleme sektora. Cilj je bio da Bijelu knjigu prezentiramo političkim strankama i da one same odluče mogu li nešto od tih prijedloga implementirati u svoje programe. Primjerice više sektora spominje problem javne nabave i kriterij odabira ponuditelja prema najjeftinijoj, a ne najpovoljnijoj cijeni. Najlakše je reći prihvatite najjeftiniju ponudu umjesto analizirati najekonomičniju. Iza te odluke treba netko stajati s argumentima i za nju preuzeti odgovornost. Ovako se otvara mogućnost za korupciju, dizanje cijena na mala vrata, lošu kvalitetu i na kraju se pitamo na što se troši državni novac. Valjda bismo ga trebali trošiti tako da imamo kvalitetu i da zaposlimo gospodarstvo.

Svi su svjesni da sustav javne uprave treba mijenjati. Kako to učiniti kad je on na neki način namjerno tako postavljen da neke stvari iza kulise ne bi bile transparentne i vidljive? Puno toga je tako, no došlo je vrijeme da budemo transparentni i počnemo razmišljati o svojoj budućnosti i napretku. Svi znamo u čemu je problem, pitanje je samo hoćemo li se pomaknuti s mjesta ili ostati u takvom latentnom stanju i disati na slamku. Bolja Hrvatska, veća zaposlenost, kvalitetniji izvoz, ali i učinkovitija javna uprava koja je partner svojim građanima i poduzetnicima – to je ono što želimo.

Prema podacima HNB-a, strana ulaganja u Hrvatsku prošle su godine porasla za četiri puta u odnosu na 2013. godinu. Predvodnici nekih industrija govore da se zadnje dvije godine lakše diše na tržištu. Opet, vaš HUP skor pokazuje da se nismo pokrivali s mjesta. HUP skor je alat za mjerenje napretka reformi koji je baziran na nizu statističkih i vrlo konkretnih pokazatelja. On ne mjeri aktivnosti, već rezultate u provedbi reformi i pokazuje gdje se nalazi Hrvatska u odnosu na deset zemalja tzv. nove Europe. HUP skor za 2014. kaže da od 100 bodova imamo 32, kao i prošle godine. Dakle pomaka nema. Jer, i druge zemlje se mijenjaju, a mi to očito ne činimo dovoljno snažno i brzo da bismo napredovali i počeli smanjivati zaostatak za najboljima.

Vrijedi li to i za privatni sektor? Privatni sektor je u krizi šest godina. Morali smo se restrukturirati, imati bolne rezove, otpustiti najviše radnika i svi nameti i povećanja lomili su se preko naših leda. No na neki način smo se konsolidirali. Neuspješne su tvrtke završile u predstečaju ili stečaju, a uspješne su se restrukturirale, našle nove niše i novo tržište. U svim segmentima privatni sektor se budi, međutim trebamo jači zamašnjak da krenemo još snažnije i da otvorimo nova radna mjesta. Danas smo po kapacitetima na razini 2005. godine. Sada je došlo vrijeme za investicije. No nemamo zaboraviti da u Hrvatsku ulaze i strani vlasnici koji na mnogo povoljniji način dolaze do kreditnih sredstava u svojim matičnim zemljama nego što domaći imaju na raspolaganju u Hrvatskoj.

Što Vlada tu može napraviti? Vlada mora mijenjati uvjete i okruženje za poslovanje u Hrvatskoj pa će se mijenjati i naš rejting kao države. Dok god nemamo bolji rejting, nećemo imati ni povoljnije kamate.

Postoje neka predviđanja da bi se u iduće dvije-tri godine domaće tržište moglo stubokom promijeniti, da će biti vrlo dinamično. Adris se riješio duhanskog biznisa, priča se u gospodarskim kuloarima da će se Agrokor rješavati maloprodaje. Što očekujete od naših perjanica? To je pitanje vizije i ciljeva svake tvrtke individualno. Moja tvrtka također ima u portfelju različite djelatnosti i upravo je zbog toga opstala sve ove godine. I Tehnomont bi se možda razvijao u turizmu ako bi mogao povlačiti sredstva iz EU fondova. Zašto ne naći neku novu djelatnost radi sigurnosti? Tko god vodi tvrtku, ne smije biti statičan jer će ga vrijeme i konkurencija pregaziti.

Govorili smo o odgovornosti Vlade. Koja je odgovornost poduzetnika u ovom društvu? Svi u društvu imamo određenu odgovornost. Za stanje u društvu nikad nije kriva samo jedna skupina. Svi trebamo prvo pomesti ispred svojih vrata, pogledati se u ogledalo i priznati jesmo li spremni na odricanje kako bismo radili u širem interesu. Napadi na poduzetništvo i stvaranje negativnog ozračja nisu korak. Zbog pojedinačnih negativnih primjera ne smije se stvarati generalno loša slika o poduzetnicima.

Stranci koji investiraju u Hrvatskoj žale se na skupu radnu snagu, a s druge strane Hrvati odlaze u njihove zemlje jer su u njima bolje plaćeni. Jesu li plaće u Hrvatskoj visoke? Opet je to pitanje reformi i uvjeta u kojima se posluje. Imamo enormnu administraciju koja je u jednom sektoru prekapacitirana, a u drugom potkapacitirana i neadekvatno plaćena, nemotivirana pa slijedom toga i neučinkovita. Neki dan je objavljena informacija da u Hrvatskoj imamo oko dvije tisuće učitelja viška. Da ih je optimalno, koliko ima učenika, učitelji bi mogli imati i adekvatne plaće. Plaće u privatnom sektoru su ispod prosjeka Hrvatske, što je najviši u drvnoj, metalnoj, tekstilnoj industriji ili turizmu. Zbog visokih davanja državi i troškovi radne snage su visoki i u postojećim uvjetima nema prostora za njihov rast jer je ukupna konkurentnost naših tvrtki niska u odnosu na tvrtke iz drugih zemalja.

Koliko su poduzetnici odgovorni za takav prosjek? Mnogi vješto iskorištavaju krizu i veliku nezaposlenost da bi davali male plaće. Ima takvih pojedinaca. Plaće uvrštavate u trošak proizvoda koji mora biti cjenovno konkurentan. Kad smo ušli u EU, nismo bili tehnološki razvijeni, nismo imali tehnološke standarde, u startu nismo bili na istom nivou s konkurencijom. Najprije moraš ulagati, zadržati tržište i imati dovoljno posla. Tek kad to ostvariš dolazi povećanje plaće.

Kako će HUP ‘kazniti’ buduću vladu koja se neće pridržavati gospodarskog programa i odgovora na 16 pitanja? Mi smo udruga, nismo stranka. Nećemo voditi ovu zemlju niti nam je to cilj. To je posao Vlade. No kao gospodarstvenici moramo upozoravati i govoriti jer mislimo da je tih 16 pitanja ključ razvoja. HUP je konstruktivan partner, ali si isto tako daje za pravo reći da se reforme nisu dogodile. Nikad nismo govorili da Vlada ne radi ništa. Pojedina ministarstva imaju pozitivnih pomaka i projekata, no poanta je da do sada nije bilo političke volje za strukturnim reformama. Mi to ne prešućujemo niti ćemo prešućivati i u sljedećem mandatu bilo koje vlade. Međutim, nisu samo političke stranke ključan faktor promjena. Trebaju ih napokon prihvatiti i sindikati, a treba raditi i na senzibiliziranju građana, da i oni shvate kako je vrijeme da zajedno krenemo u reforme. Naravno, one se ne mogu realizirati preko noći, to je proces, ali u njega treba krenuti odmah, bez odgađanja. Ne tako da reforma bude svrha samoj sebi, već da se to radi promišljeno, s nekim konkretnim ciljem. U četiri godine većina reformi se može provesti i pokazati konkretne pozitivne rezultate.