Tjedan u brojkama

Tri su tjedna prošla od objave Liderova teksta ‘Američki upitnici – država dopušta bankama da istražuju privatni život klijenata’. Svinjarija je začeta u bermudskom trokutu SAD-a, hrvatske države (pod krinkom EU) i domaćih banaka. Ameri, naravno, pod krinkom borbe protiv terorizma žele što više informacija o svima nama. Država to prešutno dopušta, a i bankama nije nezanimljivo igrati se kolekcionara osobnih podataka svojih klijenata. Uzalud Agencija za zaštitu podataka – u Lideru, a sad i u izjavi načelnice Branke Bet-Radelić HRT-u – upozorava da banke krše zakon. Banke odgovaraju da ne krše. Bankarski nadzornici, HNB i Han.

Na pragu smo ‘velikog egzodusa’ koji će se dogoditi 1. srpnja, kad Njemačka ukida radne dozvole. Sve Hrvatice i Hrvati koji mogu hodati i znaju reći ‘bitešen, dankešen’ od iduće srijede radit će od Münchena do Hamburga. Tako nas bar plaše kolege u medijima. No postoji i druga strana medalje. Hoteli traže i do 20 posto više sezonaca nego lani. Svijećom se traže i zlatom plaćaju konobari, kuhari, recepcionari, sobarice… Očito, turistički investicijski zamah s 25 novih i obnovljenih hotela generirao je dodatno zapošljavanje. Makar i sezone. Pa, ako već Hrvatska ostaje bez nove generacije gastarbijtera, trebat će ozbiljnije i sustavnije posegnuti u regionalni kadrovski bazen.

Bojim se da bi Kolinda Grabar-Kitarović uskoro mogla biti predsjednica osamljena poput svoga stranačkog prethodnika Tuđmana. Njega jadnoga gotovo nitko nije zvao k sebi u goste. Istini za volju, Hrvatska danas nije izolirana kao u Tuđmanovo vrijeme i neće to biti baš definitivan bojkot. No tko će Kolindu pozvati u goste nakon što je u Beču izjavila kako se nada da će se Vladinom reformskom politikom gospodarstvo nastaviti pomicati naprijed. E, ali nije to politički obrat od HDZ-a prema SDP-u, peru se Pantovčaklije od mogućega Karamarkova bijesa.

Cirkus s maturom pozorno prate svi, a posebno oni koji u obitelji imaju maturanta i maturanticu. Čak i oni srednjoškolci koji nisu do kraja ‘potonuli’ uoči prvih testova, objašnjavaju da je to samo pitanje bontona. Predsjednica, naime, ne želi kritizirati Vladu izvan hrvatskih granica. Koliko će dugo biti vjerodostojna na toj svojoj klackalici za Vladu i protiv nje? I zašto bi je netko zvao samo da čuje laude Milanović umjesto njezina stajališta? Zato joj prijeti predsjednička osama.

Ministar Mrsić vratio je državnim službenicima veće jubilarne naknade, a trebao ih je ukinuti. Nekada davno svečani trenuci najavljuju se trubljenjem u ovnom rog. Odatle korijen vuče jubilej. U ovnom rog zatrubili su prošlog tjedna Vlada i državni sindikati. Tragom sudskih presuda minister Mirando Mrsić državnim je službenicima vratio osnove za jubilarne nagrade za svakih pet godina u državnoj službi s 500 na 1800 kuna. Nekad su za okrugli broj godina ‘vjernosti firmi’ dijeljeni jeftini satovi i zlatnici koji su skupljali prašinu u ladicama s obiteljskim uspomenama. Danas se ‘vjernost državi’ naplaćuje znatno konkretnije. Za pet godina – 1800 kuna, a za 45 – čak 9000!? Svaki državni činovnik u svome punom radnom vijeku prema tom pravilu dobiva gotovo 40 tisuća kuna! Ako sam dobro izračunao, socijalistički jubilarni relikt stoji državu gotovo 160 milijuna kuna na godinu. I to iz poreza zaposlenika u privatnom sektoru, koji uglavnom nemaju tu mogućnost. Naravno, država bi mogla, na osnovi pretpostavljenog rješenja nekakve agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (zaposlenika), propisati jednake jubilarne nagrade za sve. Ta apsurdna odluka izvlačila bi još oko 660 milijuna kuna na godinu, opet iz privatnog sektora. Povlađivanje sindikatima radi mira u kući jedna je od ključnih slabosti Milanovićeve vlade. Uostalom, i SDP-ove i HDZ-ove vlade složno su podupirale klasične relikte socijalizma što su ih izborili državni službenici. Sve do Mrsića, koji je pokušao bar smanjiti izdatak na osnovicu od 500 kuna, ali nije uspio pobijediti sindikate i snagu kolektivnog ugovora. I to potvrđuje tezu Velimira Šonje (iz intervjuja u prvom broju Pavićeva Telegrama) prema kojoj su i HDZ i SDP ekonomski ljevičari, a njihovi državni službenici gutaju 12 posto proračuna. Pa ja sam već 25 godina u zabludi da živimo u kapitalizmu. Državni sektor još je u debeloj hladovini komunizma.