A. MUILENBURG U Boeingu je počeo kao skromni pripravnik, sada je glavni šef

U Boeingu je počeo kao skromni pripravnik, sada je glavni šef. Smjena na vrhu Boeinga nije se dogodila tek kao nužna zamjena direktora koji je u 65. godini morao u mirovinu prema kompanijskim pravilima. Dosadašnji šef McNerney, koji je odlično posložio tvrtku, bio je ponajviše okrenut financijama i brojkama, a Muilenburg je inženjer s mnogo razvijenijim smislom za razvoj i proizvodnju.

Priča o velikom usponu novog šefa najvećeg proizvođača zrakoplova na svijetu Dennis A. Muilenburga klasična je bajka ‘preko trnja do zvijezda’ kakve kapitalizam voli. Čovjek koji je počeo prije 30 godina kao skromni pripravnik u Boeingu sljedeći će tjedan u svojoj 51. godini službeno prijeći i posljednju stepenicu u toj kompaniji i postati deseti šef kompanije u 99 godina njezina postojanja, nakon što je već prije zauzeo mjesto predsjednika kompanije, šefa operativne i potpredsjednika.

Nakon deset godina upravljanja jednim od dva glavna svjetska proizvođača zrakoplova Jim McNerney ustupit će svoje mjesto nasljedniku, premda će ostati u kompaniji i zadržati mjesto predsjednika Nadzornog odbora do veljače sljedeće godine kako bi olakšao tranziciju na vrhu. Iako se još do prije nekoliko godina o Boeingu pisalo kao primjeru neefikasno organiziranoga dobavnog lanca temeljenog na nikad razbacanijoj proizvodnji dijelova po cijelom svijetu, zbog čega je njihov ključni novi avion 787 Dreamliner stalno probijao rokove i generirao penale, McNerney odlazi vjerojatno na vrhuncu karijere. Iza sebe ostavlja posloženu i profitabilnu kompaniju s rekordno ispunjenom knjigom narudžbi, prihodom od 90,7 milijardi dolara u prošloj godini, 165 tisuća zaposlenih u 65 zemalja svijeta, kupcima u više od 150 zemalja, rastom dionice od 40 posto u protekle dvije godine i najbržom proizvodnjom u povijesti. Samo u prvom kvartalu ove godine proizvođač iz Chicaga isporučio je 184 nova aviona, a komercijalni program sada čini oko 70 posto ukupnih prihoda kompanije. Osim premještanja dijela proizvodnje sa sindikalno dobro organiziranog sjevera Amerike na mnogo manje organizirani jug, McNerney je tijekom svojih deset godina Boeing preusmjerio od razvoja novih tipova zrakoplova na daljnje širenje i poboljšanje postojeće ponude i snažniji razvoj efikasnije potrošnje goriva, što se pokazalo dobitnom kombinacijom.

Preporuka prethodnika ‘Dennis je iznimno sposoban, iskusan i poštovan lider s nepresušnom strašću za našu kompaniju, naše ljude i naše proizvode i usluge’, rekao je u oproštaju McNerney. ‘Kao direktor Dennis će donijeti bogatu kombinaciju menadžerskih vještina, fokus na kupce, poslovne i inženjerske vještine, duha optimizma i želje za pobjedom’. Muilenburg ima, dakle, iznimno težak zadatak održati dosegnutu razinu i, naravno, poboljšati je, a za eventualni neuspjeh neće imati baš nikakav uvjerljiv izgovor, teško da je mogao dobiti bolje organiziranu kompaniju u ruke.

Novi šef, koji je u Boeing stigao kao magistar aeronautike i astronautike, prije preuzimanja kompanije vodio je odjel za svemir i obranu, jedan od dva najvažnija u kompaniji, gdje se proslavio sklapanjem unosnog ugovora za razvoj novog zrakoplova za punjenje goriva u zraku i efikasnim ‘amortiziranjem’ proračunskih rezova države u području obrane. Njegova karijera posljednjih je godina bila prilično jasno iscrtana, kako i titule u posljednjih nekoliko godina sugeriraju. Imenovanje šefom stoga nije nikoga iznenadilo, još od 2013. figurira kao neslužbeni prestolonasljednik. Prema časopisu Forbes, privatno ga opisuju kao fokusiranog, hipernatjecateljskog tipa sklonog bicikliranju i sportu.

S obzirom na to da je Muilenburg dosad bio ponajprije posvećen obrambenom segmentu, analitičare ne začuđuje ostatak postojećeg potpredsjednika Raymond I. Connora zaduženog za komercijalno poslovanje kako bi se zadržala postojeća ekspertiza na glavnom generatoru prihoda. Budući da je taj dio poslovanja dobio u vrlo dobrom stanju, Muilenburg će se prije svega morati pozabaviti segmentom obrane, koji u posljednje vrijeme ne postiže posebno pametljive rezultate. Uzrok tome dijelomice leži u smanjenoj potražnji države, ali i velikom rastu segmenta komercijalnih zrakoplova i zastarjelosti postojeće obrambene ponude Boeinga.

Odluke na čekanju Boeing će se zato u idućem razdoblju morati posvetiti vojnim verzijama svojih zrakoplova, novom bombarderu, bespilotnim letjelicama i satelitima. Načelno gledano, novi šef ima slatke muke jer komercijalna potražnja u posljednje vrijeme opet znatno raste (samo na nedavnom sajmu u Parizu prikupljene su narudžbe od 50 milijardi dolara) i jedan je od glavnih zadataka držati korak s tom potražnjom. Stavke kojima će se vrlo brzo morati pozabaviti uključuju daljnje povećanje proizvodnje modela 737 i 787, prebacivanje s ključnog i popularnog 777 na noviji 777X i eventualni razvoj novog zrakoplova srednje veličine. To posljednje, nije teško pogoditi, vjerojatno je i najdelikatnija odluka, razvoj novog zrakoplova uvijek je vrlo skupa, tegobna i redovito neizvjesna afera. Ako potvrdi taj plan, Muilenburga očekuje nekih deset milijardi dolara troškova za njegov razvoj, iako je navodno razvoj Dreamlinera predstavljenog 2011., koji još nije profitabilan, stajao 50 milijardi na kraju. Ni tranzicija između 777 i 777X nije savršena veličina, postojeći je model vrlo profitabilan i njegovo slanje u proizvodnju može biti rizično.

Jedan kostur iz ormara koji mu je ipak McNerney ostavio jesu zategnuti odnosi s radnicima, kooperantima i dobavljačima, preko čijih je leda Boeing posljednjih godina pokušao nadoknaditi gubitke proizašle iz problema s razvojem i lansiranjem famoznog Dreamlinera. To bi sada moglo doći na naplatu zato što svako veće dizanje proizvodnje ovisi upravo o navedenima i njihovu raspoloženju, pa će Muilenburg morati izoštriti svoje socijalne i pregovaračke vještine kako bi ih odobrovao. Kao što je kompanija već naučila, i najmanja zapinjanja u tom dugačkom lancu mogu prerasti u velik i vrlo skup problem. Sukob je eskalirao 2011. kad je McNerney otvorio tvornicu u Južnoj Karolini kako bi izbjegao nesuglasice sa sindikatima u državi Washington koji su odbili potpisati ugovor sa stavkom o zabrani štrajka u sljedećih deset godina.

Stvar time nije riješena i sindikati još pokušavaju uspostaviti svoju organizaciju i u novoj tvornici na jugu, čemu se kompanija žestoko protivi. Prema posljednjim informacijama, službeno su odobrenje mjerodavnog tijela dobili, ali čini se da radnici nisu pretjerano zagrijani za ideju, vjerojatno zbog straha za radno mjesto. U međuvremenu Boeing je prošle godine zahvaljujući ucjenama uspio natjerati sindikat strojara na sjeveru zemlje da potpiše kolektivni ugovor koji je smatrao nepovoljnim za radnike. Upotrijebljen je isti modus operandi, radnicima se prijetilo seljenjem proizvodnje ako odbiju ugovor sa smanjenim pravima i sindikati su popustili.

Unatoč vrlo dobroj poziciji kompanije, promjena na vrhu ima i dublje značenje od tek nužne zamjene direktora koji je u 65. godini morao u mirovinu prema pravilima kompanije. McNerney je ponajviše bio okrenut financijama i brojkama, s njim se sve najviše vrtjelo oko klasičnoga menadžerskog upravljanja financijama tvrtke, a Muilenburg je inženjer s mnogo razvijenijim smislom za razvoj i proizvodnju. Njegova prevladavajuća pozadina u obrambenom segmentu implicira i želju Boeinga za jačanjem ili barem održanjem tog segmenta bez obzira na trenutačno nepovoljno stanje kad je riječ o potrošnji na obranu u Americi, to više što se očekuje ponovno povećanje trošenja u Pentagonu. Tu je situacija neugodna jer Boeing nema očite zamjene za zastarjele linije koje se polako gase. Jedina ozbiljnija nada razvoj je novoga dalekometnog bombardera, ali ako izgube taj ugovor od konkurenata, pitanje je s čime će točno Boeing ostati prisutan u obrambenom sektoru. Jedna varijanta koju analitičari spominju akvizicija je postojeće proizvodnje, pri čemu se kao rješenje nudi proizvođač helikoptera Sikorsky Aircraft Corporation, kojeg se vlasnik United Technologies želi riješiti, što bi stajalo oko deset milijardi dolara. Druga i pomalo cinična mogućnost jest jednostavno preuzimanje konkurentske Northrop Grummana ako on dobije ugovor za razvoj novog bombardera, imajući u vidu da je u pitanju osjetno slabiji igrač.

Općenitije gledano, zadatak McNerneyja bio je ‘jednostavan’, morao je riješiti niz očitih problema i taj je zadatak odradio izvrsno s pozicije menadžmenta, ne toliko iz perspektive radnika i dobavljača. Muilenburg će morati smisliti kamo želi voditi tako srednju kompaniju, odnosno rečeno popularnim izrazom, naći viziju. Je li pravi čovjek za to, teško je reći, ali dosadašnja karijera nije mu obilježena vizionarstvom, nego asertivnim nastupom i predanošću kompaniji, što je uvijek korisno, ali katkad nedovoljno.

Boeing je u prvom kvartalu ove godine ostvario prihod od 22,1 milijardu dolara, nekih 400 milijuna manje od predviđanja, ali osam posto više u odnosu na godinu prije. Neto dobit iznosila je 1,34 milijarde dolara, uspoređeno s prošlogodišnjih 965 milijuna, a osnovna zarada po dionici bila je 1,97 dolara. Knjiga narudžbi bila je ‘teška’ 495 milijardi dolara, odnosno 5700 naručenih zračnih vozila. Vezano uz očekivanja za ovu godinu, Boeing cilja na ukupne prihode između 94,5 i 96,5 milijardi dolara.