Nadam se da mlađi neće upasti u zamku beskriterijskog vjerovanja u svemoć države i bajke poput sigurne državne službe. Grčka je fantastičan empirijski dokaz se tiskanjem novca. Nikakvo tiskanje ne zamjenjuje racionalnu potrošnju.
Grci u praksi uče posljedice one stare: Dabogda imao pa ne imao. Naime, ako se mirovina od 1000 eura smanji za 30 posto, na 700 eura, i dalje vrijedi nekoliko puta više od one u Rumunjskoj ili Bugarskoj. Međutim, i dalje je prevelika za snagu gospodarstva (to je stvaran problem), a istodobno ljudi moraju prihvatiti da su nešto imali, a sada nemaju.
Situacije poput ove u Grčkoj, nažalost, topovska su hrana i razlog postojanja gomele birokratizirane aparature EU čiji pripadnici većinom nemaju nikakva praktična poslovna iskustva, ali dobro žive od realnoga privatnog sektora koji ih hrani. Birokracija Unije hrani se postojanjem ‘situcija’, ‘križa’, ‘problema’ u kojima sve treba ‘regulirati’ i prema potrebi ‘intervenirati’ jer je to navodno dobro za tržište. To je, prije svega, dobra izlika za postojanje (sve veće) birokracije EU s jako dobrim primanjima.
‘Spašavanjem’ Grčke EU šalje pogrešnu poruku privatnim investitorima u javni dug neovisnih država – u slučaju problema netko će vam pomoći da se naplatite. Fond-menadžeri institucionalnih investitora, koji su najveći ulagači u državne obveznice, dovoljno su educirani i adekvatno plaćeni da vode računa o suvislosti portfelja. I trebaju snositi i posljedice.
