I najnovija ‘hajdašica’, ona o zračnoj luci Franje Tuđmana, vjerojatno pripada opcijama bez alternative koje se u skladu s razvojem događaja mogu promijeniti u svoju suprotnost.
Taj isforsirani zagorski zajednički nazivnik drastično razlikuje sineka Sinišu i japicu Franceka. Predsjednik Tuđman je, doslovce nekoliko tjedana prije smrti, u listopadu 1999., uz nekoć zabranjenu Vilu Velebita, postavljao temeljni kamen za gradnju tunela sv. Rok, kao vitalne poveznice kontinentalne i dalmatinske Hrvatske. Današnji Hajdaš-Dončićevi koalički i stranački kolege su ga, onako bolesnog, ismijavali, proglašavali čudakom, zbijali šale o tunelu kao uzgajalištu šampinjona. A potom je Radimir Čačić na Dalmatini ubrao najuvjerljivije političke poene.
Sinek Siniša prije tri godine, nakon osvajanja ministarske fotelje zgražao se nad idejom gradnje Pelješkog mosta, proglašavao ga HDZ-ovim stranačkim projektom, tvrdio da njegov odnosno Milanovićev inovativni ‘neumski koridor’ kao model povezivanja dubrovačke rivijere s ostatkom Hrvatske preko BiH – nema alternative. Ono što je prosječno inteligentnom građaninu Hrvatske bilo kristalno jasno, ministru Hajdašu Dončiću nije uopće bila opcija. Dok mu nisu objasnili u Europskoj komisiji da njegov koridor – uopće nije opcija.
