Nova odluka prema kojoj drugostupanjski sud može izvoditi dokazni postupak nakon ukidanja prvostupanjske presude znatno će poskupiti sudske procese. Budući da e-spis iz, primjerice, Zadra može stići u Osijek, to će značiti dodatne troškove za pozivanje svjedoka i odvjetnika.
Zakon o parničnom postupku, temeljni postupnovi zakon prema kojemu rade svi hrvatski sudovi kad je riječ o parnicama, u jednoj od posljednjih izmjena dobio je i pravnu normu prema kojoj žalbeni sudovi, kad u žalbenom postupku uoče da bi prvostupanjsku odluku trebalo ponovno ukinuti, mogu (gotovo je riječ o obvezi) sami izvesti neki dokaz. Istina, mogu to učiniti i pred prvostupanjskim sudom, ali u tom se slučaju na sjednicu žalbenog suda moraju pozvati stranke, što u parnici inače nije obvezatno, a nije ni praksa. Sve se to čini lijepim i logičnim dok se ne sagleda još jedna novost koju je donio isti zakonodavac i predložio ne samo isti predlagatelj (Vlada RH) nego su i ista ministarstva stručni nositelji izrade teksta. Riječ je o Zakonu o sudovima i Sudskom poslovniku kao podzakonskom dokumentu koji su s više nego dobro nakanom izbjegavanja ili minimaliziranja uskih grla u žalbenim postupcima propisali dostavu tzv. e-spisa najmanje opterećenom žalbenom sudu.
Nema dvojbe da je to dobro i da je riječ o napretku. Međutim, kad se to poveže s prije opisanom novelom Zakona o parničnom postupku, onda to više i nije tako dobro. Ako, primjerice, županijski sud u Osijeku ili Vukovaru bude dobio predmet Općinskog suda u Splitu, onda će to prije ukidanja značiti ili da se sud pravi kao da razloga za ukidanje nema (što je samo po sebi neprihvatljivo) ili će županijski sudac izvoditi dokaze u svojem sjedištu i onamo zvati stranke i svjedoke (a valja pretpostaviti da su i stranke i svjedoci prije sa splitskog područja negoli iz Osijeka ili Vukovara) ili će to prepustiti prvostupanjskom sudu u Splitu, ali će zato na sjednicu vijeća morati zvati stranke (naravno, i opunomoćenike).
Ne treba biti jako maštovit pa zaključiti da će se odjednom pojaviti veliki troškovi koje snosi država, a može se pretpostaviti da ni strankama neće biti jednostavno osigurati odvjetnika koji bi ih zastupao u Splitu da putuje u Osijek, neovisno o troškovima. To zapravo znači dva dana izbivanja iz ureda, a to nije lako jer odvjetnički uredi u Hrvatskoj nisu poput onih u SAD-u, gdje ih ima s više stotina odvjetnika; prosječni hrvatski odvjetnički ured ima pak najviše dva odvjetnika.
