‘FULL BUSH’ POSTAJE SIMBOLOM SLOBODE DUHA, BESKOMPROMISNOSTI I STAVA BOLI-ME-BRIGA-ZA-SVE. JA SAM ZBUNJENA. ŠIŠATI ILI NE?
U jednoj od svojih faza ‘moram pročitati cijeli google’ naletjela sam na podatak da je prošla godina bila godina pokreta #freethenipple iliiti oslobodite bradavicu, a ova još zanosnija, intrigantnija, izazovnija, godina ‘full busha’ iliiti godina u kojoj bi žene trebale ponosno odbaciti voskove, šećerne paste i britvice te osloboditi svoju vaginu pritiska da je najpričačnija onda kada je ćelava.
Ljetni mjeseci izazov su damama koje su odlučile protestirati protiv tog trenda koji je prije svega nametnula pornou industrija (iz praktičnih razloga: ‘sve’ se bolje vidi kad publične vlasti ne stoje na putu), jer valja skupiti hrabrosti za pojavljivanje na plaži s grmom među nogama. No dobra je vijest to što se i podšišana frizura (uklonjena takozvana dijaspora ili ono što prelazi granice kupačeg; ‘full bush brazilian’) smatra važnim korakom u ovom narodnoslobodilačkom pokretu. Tako barem tvrde neki mediji.
I zapravo je nevjerojatno kako su zajedno s pojedinim selebritijama, feministicama a i marketinškim stručnjacima ‘donju’ frizuru pretvorili u malmene političko pitanje. Činjenica da nam publične dlake baš i ne trebaju olakšala je prodor trenda ćelavosti, najprije iz pornou industrije pa do nekih relevantnih medijskih sadržaja (primjerice, cure iz ‘Seks i grada’ bile su fanovi brazilske depilacije).
Velik broj žena prigrililo je ćelavost jer im takvo stanje stvari u području ispod pojasa više odgovara (ljepše, urednije i slično), ali se dio riješio onoga što nam je majka priroda (u nerijetkim slučajevima i prilično izdašno) dala jer smatraju da će tako biti više seks, više u korak s recentnom modom ili pak udovoljiti muškarcima.
Pokret povratka ‘full busha’, odnosno njegovo ohrabivanje, adresira upravo potonju skupinu koje ćelavost biraju zato što je netko tamo rekao da će tako biti više seks ili zato što se to tako sada nosi. Kako objašnjava Huffington Post, zagovaratelji ‘au naturel looka’ smatraju da je svijet postao previše opsjednut idejom da bude bolji, oku ugodniji, prikladniji za javnu konzumaciju (primjerice, na društvenim mrežama poput Instagrama) pa smo izgubili dodir sa svojom stvarnom prirodom, zamržili smo je, odbacili kao nešto što je ružno.
