Vestranost jedne od najpoznatijih fotografkinja u povijesti Germaine Krull (1897. – 1985.) pokušava obuhvatiti nedavno otvorena izložba njenih radova ‘Put fotografkinje’ u pariškoj Nacionalnoj galeriji Jeu de Paume. Od prvih prikaza hladnih prijetećih tvornica preko intimnih prizora modela u atelijeru, ljubavi za automobile i putovanja do oglasa za kreme, radovi osebujne umjetnice prikazuju ono što se stalno provlačilo kroz njezinu djelo, ali i inovacije u stvaralaštvu. Izložba pokriva za Germaine Krull važno razdoblje od 1928. do 1933., koje je provela u Parizu. Usprkos tome što je bila znamenita kao jedna od avangardistkinja i prvih fotoreporterki, njezin rad nije toliko proučavan i rasvijetljen, a nije imala ni mnogo izložbi. Svojim portfoliom ‘Metal’ iz 1928. postaje vodeća fotografkinja tog vremena, rame uz rame s američkim fotografom, slikarom i filmašem Manom Rayem (1890. – 1976.) te mađarskim fotografom Andréom Kertészom (1894. – 1985.) i László Moholy-Nagyem (1895. – 1946.). Ray je sâm također smatrao iznimnom fotografkinjom toga doba izjavivši da je ona najveća moderna fotografkinja, a on najveći fotograf u starom smislu.
Među prvima ovjekovječivši industrijske pogone, prikazala je modern svijet prihvaćajući razmišljanja sovjetskog redatelja Sergeja Ejzenštejna o montaži u knjizi ‘Metal’. U ‘Metalu’, zapravo albumu od 64 slike bez naslova i označene samo brojevima koje se mogu spajati i razdvajati proizvoljno, ovjekovječila je tadašnju europsku industrijsku stvarnost. Slike prikazuju, primjerice, Eiffelov toranj, dizalice u amsterdamskoj luci, podizanje mosta nad rijekom Meuse u Rotterdamu ili u Marselu most za prijevoz. Međutim, toliko su apstraktna da se vrlo teško može odrediti što doista prikazuju. Boemski i slobodarski način života utjecao je potpuno na njezin rad jer su slike netipične, često zburne, izvan svih okvira i standarda, posebno za vrijeme u kojem su nastajale.
