Želeći proširiti granice rimskoga carstva, kvintilije var povoe je legije u dubine teutoburske šume. U divljoj, nepreglednoj i neprohodnoj šumi dočekali su ih ustanički germani i teško porazili. Biolo je to devete godine nove ere. Danas to su kultivirane, zaštićene šume koje svake godine rast broja turističkih posjeta.
Kvintilije Vare, vrati legije! (Quintili Vare, legiones reddel!), navodno je zavapiro rimski car August kad je, godine devete nove ere, saznao da su mu osminu ukupne vojske Rimskoga Carstva u Teutoburskoj šumi pobili Germani. U toj je bici poginuo i rimski prokonzul Publije Kvintilije Var, zapovjednik vojske koja je htjela pomaknuti granicu Rimskog Carstva s Rajne na Labu i Dunav. Rimljani u tome nisu uspjeli nakon poraza od ustaničkih Germana koje je vodio knez Arminije. Augustov očajnički uzvik do danas se uči kao primjer vokativa u latinskom jeziku, a i Nijemci su u međuvremenu sustavno razvili i očuvali poseban odnos prema svojim šumama. ‘Njemačka šuma’ početkom devetnaest stoljeća postala je opća metafora pejzaža čežnje u njemačkoj romantici koja se tada budila. Vrlo čest motiv u književnosti i slikarstvu, bajkovitost njemačke šume postala je jedan od glavnih simbola njemačke kulture, kontrapunkt francuskom urbanizmu. Većina njemačkih bajki, uključujući one braće Grimm, ‘Ivicu i Maricu’ i mnoge druge, odigravaju se u nekakvoj šumi.