Delegacija Hrvatske udruge poslodavaca predvođena predsjednicom Gordanom Deranjom nastavila je seriju susreta s vodstvima političkih stranaka. Nije zaobišla ni minornu Hrvatsku stranku umirovljenika. Poslodavci propituju političare o šesnaest ključnih pitanja koja su domislili kao preduvjet ozdravljenja hrvatske ekonomije. Ta je aktivnost poslodavaca načelno za pohvalu. Prije negoli je za predsjednicu izabrana Gordana Deranja, činilo se da će se HUP na dugi rok pasivizirati. U javnosti ga gotovo nije bilo. Projekt šesnaest ključnih pitanja HUP-a’ pokušaj je da se organizacija probudi. Čak se stječe dojam da se posljednjih mjeseci dogodio preokret pa je HUP postao vidljiviji od Hrvatske gospodarske komore u kojoj su, čini se, izabrali taktiku nevidljivosti do izbora. Da ne bi izazivali destruktivnog ministra Marasa u nakani da im ukine obveznu članarinu. HUP je, s druge strane, na tržištu pa se mora dokazivati među svojim dobrovoljnim članstvom.
Razumijevam je da je trebalo naći zajednički nazivnik za sve dijelove HUP-ova članstva. Ali pritom se upalo u tipičnu pogrešku koju čini većina organizacija i pojedinaca koji pokušavaju domisliti recept za dugoročno održivi rast Hrvatske. Ni Milanovićeva ni Karamarkova ekipa nemaju kapacitet žonglirati sa šesnaest prioriteta. Neki cijeloviti paket i za SDP i za HDZ pretežak je zadatak. Maksimum s kojim se SDP ili HDZ mogu nositi jesu dva-tri prioriteta. Pod uvjetom da su dobro odabrani. Čak i da hrvatska politička scena nije ekonomski potkapacitirana, trebalo bi ozbiljno razmotriti redukciju prioriteta. Na mnogo slučajeva pokazalo se da je mudro primjenjivati tzv. Pareto princip 80/20. Pojednostavljeno, fokusiranje na 20 posto problema daje 80 posto rezultata. Naravno, za uspjeh je nužno znati prepoznati i fokusirati se na 20 posto važnoga. Uz to, u većini prijedloga, kakav je i HUP-ov, zanemaruje se konfliktnost ciljeva ekonomskih politika. HUP-ovci su kao prvo od ‘šesnaest ključnih područja’ detektirali ‘odlučnu fiskalnu konsolidaciju’, a onda poslije, ne ulažeći u to kako je provesti, traže veća izdvajanja za npr. istraživanje i razvoj. A ne traže nigdje ni za što specifično manja izdvajanja. Niti su se usudili spomenuti smanjenje broja zaposlenih u nadgradnji. Jednako tako, zaista je teško shvati da je na drugom mjestu pobrojenih prioriteta pitanje teritorijalnog ustroja zemlje. Naravno da ima previše županija i općina, ali u strateškom promišljanju to niti političari hoće raditi niti je odlučno za kratkoročnu i srednjoročnu budućnost zemlje. Kad je već riječ o rupama u HUP-ovu pogledu na prioritete, nevjerovatno je potpuno zanemarivanje globalnog tržišta i izvoza. Očito je da izvoznici nemaju jak lobi u HUP-u. Za razliku od tvrtki koje igraju na domaćem tržištu i poslovima s državom.
