Tko poželi biti porezni obveznik, može postati subjekt čije se mišljenje uvažava.
Poseban status poreznog obveznika koji dobrovoljno ispunjava porezne obveze znači da s Poreznom upravom uspostavlja partnerski odnos. Ako je spreman uredno, točno i na vrijeme izvršavati sve obveze, može smanjiti porezne rizike, pojednostaviti administrativne procedure, a i neće biti podvrgnut postupcima poreznog nadzora.
Traži se da porezni obveznik u poslovanju primjenjuje provjerene računalne programe koje Porezna uprava prepoznaje kao pouzdane. Inicijativu može podnijeti samo poduzetnik čiji članovi uprave u posljednje tri godine nisu pravomoćno osuđeni zbog kaznenog djela. Porezni obveznik koji zatraži poseban status mora se obvezati da će obavještavati Poreznu upravu o svim poslovnim odlukama iz kojih bi mogli proizlaziti porezni rizici. To su uvjeti za podnošenje inicijative, a konačnu odluku donosi Porezna uprava. Ona će pri odlučivanju o opravdanosti dodjele statusa poreznog obveznika koji dobrovoljno ispunjava porezne obveze iskoristiti sve činjenice kojima raspolaže o tom obvezniku.
Što porezni obveznik time dobiva? Porezni obveznik time ne dobiva povlašten porezni status u smislu visine poreznog opterećenja, već poslovnog subjekta koji s Poreznom upravom uspostavlja partnerski odnos suradnje i međusobnog povjerenja. Ako je spreman uredno, točno i na vrijeme izvršavati sve porezne obveze, a organiziran je na način koji omogućuje pravodobnu i učinkovitu samokontrolu poreznih obveza, obveznik može uspostavom toga statusa smanjiti porezne rizike, pojednostaviti administrativne procedure i tako si olakšati poslovanje. Naime, u razdoblju u kojemu je određenom poreznom obvezniku dodijeljen status obveznika koji dobrovoljno ispunjava porezne obveze ne pokreću se postupci poreznog nadzora. Porezni obveznik postaje partner poreznog tijela, uspostavlja se odnos uzajamnog povjerenja i suradnje u poreznim pitanjima.