Dok mnogi turisti proklinju dane u kojima jak vjetar puše tijekom godišnjega, postoje i oni koji jedva čekaju takve dane i provode večeri slušajući vremensku prognozu i čekajući više strelica na jadranskim predjelima. To su windsurferi i kitesurferi, koji vrebaju svaki trenutak kako bi pokušali ukrotiti vjetar. Nije im problem dignuti se u rane jutarnje sate i voziti se po nekoliko sati kako bi mogli uživati u dobroj zabavi.
Iako se oba sporta koriste vjetrom kao pogonskim gorivom, njihovi su počeci različiti. Jedrenje na dasci starije je i potječe iz Velike Britanije. Izumio ga je Peter Chilvers 1958. i od tada se širi. Postoji u različitim oblicima. Veća jedra zahtijevaju više ljudske snage za kontrolu, ali i daju više snage i njima se jedri brže. Različite veličine utječu na brzinu – s tanjim jedrima brže se kreće. Debljina ovisi o materijalima koji se upotrebljavaju.
Kitesurfing ili jedrenje sa zmajem ozbiljnije se razvija tek potkraj prošlog stoljeća. Izum danas najčešće upotrebljavanih tipa zmaja za kitesurfing, tzv. tube, pripisuje se dvojici Francuska, braća Legaignoux iz Francuske. Zmajevi koje su razvili Bruno i Dominique Legaignoux prvi su se mogli ponovno lansirati s vodene površine u slučaju pada. Njihov zmaj imao je i unutarnji mjehur na napuhavanje koji je omogućavao zmaju da pluta na vodenoj površini. Prvi prototip razvili su sredinom 80-ih godina, a 1997., nakon raznih usavršavanja, izbacili su svoj proizvod na tržište pod markom Wipika, što se smatra.
