Europski ulični kamatari

Ne izvuče li Hrvatska pouke iz grčke drame, onda smo zaslužili da nam za nekoliko godina vodeće zemlje EU nametnu sankcije s atraktivnim otocima te svim izvorima i šumama u jamstvenom fondu.

Na izvuče li hrvatska politika i društvo u cjelini pouke iz grčke ekonomsko-političke drame, onda smo svi zajedno zaslužili da nam za nekoliko godina vodeće članice EU nametnu sankcije. Pa da, recimo, u jamstveni fond da će Hrvatska plaćati dugove udesetak najatraktivnijih otoka, svi izvori vode i sve šume koje imamo. Da odmah bude jasno: mogu se grčki građani danas (ili hrvatski sutra) žaliti da su žrtve zavjere bogatih zemalja, ali bar pola krivnje snose sami. Ako vidite da netko ima podao plan, onda ne uljećete u zamku. Ako ste i prosječne inteligencije, a ne želite vidjeti u kakvo dužničko ropstvo upadate za ‘ogledalca i šarene ogrlice’, zaslužili ste patnju kroz kakvu prolaze svi dužnici. Dužnici nisu slobodni ljudi.

Hrvatska javnost i politika mogle bi biti dobitnice krize jer lekcija je krajnje laka za razumijevanje. Nema tu milosti. Ni stvarne želje da se dužnik postavi na noge. Zahtjevi prema Grčkoj vrlo su slični onomu što rade ulični kamatari.

Pogledajmo zahtjeve EU prema Grčkoj: povećanje PDV-a, privatizacija elektrodistribucije, dopuštanje stranim tvrtkama da voze trajekte do grčkih otoka… Nije to naivna neoliberalna logika da će konkurencija dovesti do efikasnosti. Riječ je o golom interesu da u privatizaciju ulete tvrtke iz Njemačke i drugih razvijenih zemalja EU. Što je razumljivo.

Ali pogledajmo čega nema u navodno spasonosnom paketu koji će Grčku osovit na noge. Zar ne bi bilo logično da Angela Merkel od nje traži da u što kraćem roku osnaži svoju industriju i poveća izvoz? Čime će drugim zarađivati zdrav novac za vraćanje kredita? I da se npr. Njemačka obveže da će osigurati toliko i toliko milijardi eura mogućih kooperantskih poslova s velikim njemačkim industrijskim tvrtkama. E, toga, naravno, nema! I to bi morala, uz obuzdavanje rasta vanjskog duga, biti glavna pouka grčkog slučaja. Sve što potrošimo više nego što smo zaradili kravvo ćemo morati vratiti. Milosti neće biti. Ako se netko usudi pobuniti, učena neće nedostajati. Pomoći industriji i izvozu neće biti. Jedino sredstvo plaćanja koje će vjerovnici prihvatiti bit će prirodna bogatstva. I nemojmo poslije reći da nismo znali što se iza brda valja. Da su nas političari držali u neznanju. Ne, ne i ne! Svakomu tko ima kvocijent inteligencije ‘iznad sobne temperature’ to može biti kristalno jasno.

Moram priznati da čisto sumnjam da će Grčka probuditi Hrvatsku. Tako da jedini pobjednik ostaje Janis Varufakis. Može se i razumjeti zašto je baš on imao snagu ostati principijel i beskompromis. On je prije svega ekonomist, a tek onda privremeni ministar. A rasni ekonomisti svoja promišljanja ukoričuju u knjige. I kad njihova uvjerenja budu tiskana – onda su im ona važnija od političkih karijera.

Ovih je dana Profil izdao hrvatski prijevod Varufaksove knjige ‘Globalni Minotaur’. Već je i nekoliko prvih odlomaka u kojima se ogoljuje današnji kapitalistički sustav u režiji SAD-a dovoljno za razumijevanje zašto kritičarski raspoloženoga Varufakisa ostali ministri financija EU nisu mogli živoga smisliti. Oni su ‘dva svijeta različita’. Autor ‘Globalnog Minoitaura’ iz temelja negira vjeru u sadašnji svjetski ekonomski poredak. Zahvaljujući čijem propovijedanju ti ministri financija ostvaruju lijepe i bogate karijere. Tko će pobijediti? Za sada pobjeđuje još aktualna verzija globalnoga kapitalizma zasnovanoga na sve bjesomučnijem tiskanju novca bez pokrića. ‘Rim’ još nije pred konačnim padom. ‘Barbari’ su još slabi.