Swot analiza

Kada imate partnericu kakva je njemačka VIJA, ne bojite se izazova. Problemi koji su počeli 2005. u KTD-u Špehar, obrtu za proizvodnju strojnih dijelova za procesnu industriju, riješeni su kad su počeli surađivati s tvrtkom VIJA Maschinenbauteile. Danas izvoze devedeset posto proizvodnje i s VIJA-om dogovaraju ulaganje u novi pogon.

Nisam sklon investiranju samo radi investiranja i širenja, jer ako ne bi bilo opsežnijeg posla, ostali bismo tu gdje jesmo i na razini vođenja posla s kojim se još možemo nositi – kaže Tomislav Špehar, vlasnik KTD-a Špehar, obrta koji proizvodi strojne dijelove za procesnu industriju. Pitanje je što bi mnogi poduzetnici u Hrvatskoj dali za stabilnu i uhodanu poslovnu situaciju u kojoj je ta tvrtka. Već nekoliko godina izvozi više od devedeset posto svega što proizvede u zakupljenome karlovačkom pogonu u bazenu bivše Jugoturbine. Špehar je svjestan i zamki koje mogu zavesti i dovesti do propasti, pa već sad ozbiljno razmišlja o kvalitetnom iskoraku iz sadašnjega poslovnog okvira. Ideja je zajedničko ulaganje s njemačkom strateškom partnericom, tvrtkom VIJA Maschinenbauteile iz Aspacha kod Stuttgarta, u novi i veći pogon s nužno većim skladišnim i manipulativnim prostorom oko hale.

Odluče li Špehar i VIJA-ini čelnici do kraja godine graditi novi pogon, što bi značilo i ulazak u vlasničku strukturu i promjenu oblika poduzeća iz obrta u poduzeće, bit će to treći poduzetnički šok ovog izvorno kovinotokarskog, a danas modernog pogona baziranog na CNC numerički upravljanim strojevima i sposobnog proizvesti ‘sve što okom vide’ i pritom ostati konkurentan na inozemnom tržištu.

Za svaki slučaj KTD Špehar kupio je u Poslovnoj zoni Logorište parcelu veću od 9000 četvornih metara. KTD je osnovao 1987. Tomislavov otac Josip, koji je, uz radno mjesto poslovođe u tadašnjem IMV-ovu (poslije Revoz) pogonu TPV u slovenskom selu Suhoru, kod kuće u Pribanjcima pokrenuo kovinotokarsku djelatnost kao paušalist. Posao se lijepo razvijao, a kako su počele i veće organizacijske i kadrovske promjene u Revozu, Josip Špehar sporazumno je napustio posao u Sloveniji i svoj status paušalista prebacio 1995. u obrt. Uz usluge za Belt u Črnomlju, sve više posla u radionici u Pribanjcima obavljalo se za Brodosplit i druga brodogradilišta koja su naručivala prirubnice, hidrauličke spojeve i razne druge pozicije, čemu je dodana i proizvodnja izvanstandardnoga vijčanog programa. Prilagodba zahtjevima specifičnih kupaca kao što su brodogradilišta nametala je daljnje širenje na bravarsku proizvodnju, konkretno izradu rešetkastih gazišta te izradu brojnih dijelova koje je bilo moguće proizvesti u okvirima strojne obrade Špeharove radionice.

Tako se to lijepo razvijalo sve do Sanaderove ere, kad smo 2005. i mi koji smo bili jako prisutni kao uslužni dobavljač u Brodosplitu, kao i drugi manji dobavljači, ostali bez daljnjih narudžbi i poslova za Brodosplit, jednostavno zato što su se umjesto nas onamo, na osnovi političkih veza i podobnosti, ubacili neki drugi ljudi. Počelo je tako da su se poslovi nabave naših usluga i proizvoda prebacili na Brodomerkur, pa smo sad iste poslove koje smo radili direktno za Brodosplit morali isporučivati preko Brodomerkura. U stvarnosti dozvoli bismo svoju robu samo do Brodomerkurova skladišta, ondje razmijenili našu otpremnicu s njihovom skladišnom primkom i onda direktno dalje s njihovom otpremnicom sve to isporučili škveru kao i prije, samo što je to sad sve bilo znatno skuplje za Brodomerkurov, rekao bih, nepotrebni dio. Radili smo tada i za splitski Konstruktor tijekom gradnje nastavka autoceste od Karlova prema Splitu, a bili smo prisutni i u brodogradilištima u Brodotrogiru, Kraljevici, u 3. maju u Rijeci, u Viktoru Lencu i Lamjani na Ugljanu – kaže Tomislav Špehar, koji je već u to vrijeme bio uključen u poslovanje KTD-a Špehar.

Uz rad u obrtu s ocem Tomislav je dogurao i do statusa apsolutna na Strojarskom fakultetu u Rijeci, ali zbog sve većeg angažmana u obrtu ostalo mu je samo nekoliko ispita do inženjerske diplome. U tim brojnim poslovnim aranžmanima ostalo je i dosta toga nenaplaćenoga, prisjeća je Špehar pokušaja naplate od Viktora Lenca i Konstruktora. Poslovanje preko posrednika i problemi s naplatom pogubno su se počeli reflektirati na likvidnost KTD-a Špehar, pa su se tražili novi pouzdaniji partneri. Jedan takav aranžman bio je preko slovenskog poduzetnika s plasmanom za Njemačku, a onda je prije početka svjetske krize naglo skočila cijena metala kao sirovine, što njemački kupac nije prihvatio kao razlog za promjenu ugovorenih cijena, pa su se i ta vrata zatvorila.

Ipak, igrom slučaja ostvario sam 2006. kontakt s poslovnim ljudima iz okolice Stuttgarta. Riječ je o tvrtki VIJA Maschinenbauteile, koja zapravo nema vlastitu proizvodnju, već je uspješan diler svih potrebnih strojnih dijelova za procesnu industriju. Oni su jako dobro povezani s tamošnjim industrijskim sektorom od kojeg dobivaju narudžbe za pozicije i dijelove za strojeve raznih namjena, od tiskarskih strojeva i linija za proizvodnju automobila do prehrambene i druge procesne industrije. U 90 posto slučajeva i ne znamo za što će konkretno služiti neki strojni element za koji smo dobili narudžbu, bitno je da ga u roku izradimo u skladu s traženom tehničkom specifikacijom i da nam je taj posao plaćen kako je ugovoreno. Taj se odnos u početku razvijao dosta oprezno, ali kako smo se pokazali kao ozbiljan i konkurentan partner, stečeno povjerenje donijelo nam je u posljednjih šest godina razvoj i modernizaciju proizvodnje uz stalan rast poslova, a za što je naša domaća lokacija u Pribancima bila premašena i bez mogućnosti proširenja. Izlaz smo našli u zakupu Kontalove hale u Karlovcu, koji se prije dvije godine preselio u svoju novu halu u Poduzetničkoj zoni u Logorištu – kaže Špehar, koji je potpuno preuzeo obrt 2011. kad je otac otišao u mirovinu.

U takvom aranžmanu s VIJA-om Špehar svoj pogon doživljava kao podružnicu njemačkog partnera, ali i VIJA-u zbog njezine važnosti u kvalitetnom nalaženju novih poslova vidi kao svoju podružnicu na uređenom njemačkom tržištu, na koje u tim aranžmanima odlazi više od 90 posto realizacije KTD-a Špehar. Pri čemu, za razliku od poslovanja na domaćem tržištu, s iznimkom Alstoma i Kontala, nema problema s naplatom.

Govoreći o konkurentnosti u odnosu na njemačke poduzetnike u istoj branši, Špehar kaže da, uz uvjet da je tehnološka razina jednaka, odgovor je u nižoj cijeni rada u Hrvatskoj. Kao važan element konkurentnosti Špehar ističe i nužnost praćenja razvoja tehnologije, za što se kombiniraju informacije s interneta s onima sa specijaliziranih poduzetničkih sajmova.

Razvojem suradnje s VIJA-om do izražaja je došla i njihova pomoć u nabavi nekih vrijednih strojeva važnih za proizvodnju za potrebe njihovih aranžmana, pa dio toga strojnog parka otplaćujemo našim isporukama strojnih elemenata. Na bazi svih naših dosadašnjih aranžmana i rodila se zamisao da se udružimo i ovdje u Karlovcu, kao nadgradnju mojem obrtu, osnujemo zajedničku tvrtku. Danas imamo 47 zaposlenih, a da nije bilo VIJA-e, pitanje je bi li nas bilo i deset i kako bismo i s kime radili te kako naplatili to što bismo eventualno i odradili. Ovdješnja procedura za dobivanje sredstava iz mjera za poticanje poduzetništva, a da ne govorim o kamatama, ne može se usporediti s uvjetima koje ima VIJA, a onda posredno i mi aranžmanima s njima. Sad smo i mi i VIJA u fazi ozbiljne analize mogućnosti te perspektive povećanja tržišta i njegove stabilnosti kako bismo odredili optimalne parametre za izračun zajedničke investicije u gradnju pogona na novoj lokaciji, jer nam i zakup za ovaj pogon istječe za manje od tri godine. Nisam sklon investiranju samo radi investiranja i širenja, jer ako ne bi bilo opsežnijeg posla, ostali bismo tu gdje jesmo i na razini vođenja posla s kojim se još možemo nositi, a svako povećanje zahtijevat će i reorganizaciju cijelog poslovanja. Jesmo li za to spremni, nisam siguran. Što da se iz nekih razloga raskine odnos s tim partnerom, kakve su nam alternativne varijante i imamo li ih uopće i što bi bilo sa sudbinama naših zaposlenih, teško mi je i zamisliti u ovom trenutku – oprezan je Špehar.

Bilo bi za VIJA-u i više posla da ga KTD Špehar može odraditi u sadašnjem režimu triju smjena. Kako 80-ak posto radnih procesa KTD-a Špehar otapa na precizna glodanja s točno određenim trajanjem, dosegnut je gornji prag kapaciteta. Proširenje kapaciteta moguće je samo investiranjem u dodatne i/ili još brže strojeve. Ako se tijekom godine donese odluka o ‘joint venture’ aranžmanu s VIJA-om, dobivanje dokumentacije, gradnja nove hale i preseljenje poklopili bi se s istekom zakupa sadašnje hale. Za financiranje Špehar računa i na sredstva iz fondova EU te VIJA-ino sufinanciranje uz povoljne kamate. Kao i drugi poslodavci u metaloprađivačkoj branši, i Špehar ističe problem manjka kvalitetnog kadra.

Očit je nedostatak odgovarajućega kadra koji se može nositi sa zahtjevnijim poslovima. Školski programi učenicima ne daju potrebnu razinu obrazovanja, a to se u praksi odmah osjeti. Tek nakon pola godine vidimo hoće li se netko razvijati ili će stagnirati. Naša proizvodnja nije velikoserka pa da stavi nešto u stroj i mozak na pašu. Tjedno radimo i više od tri stotine raznovrsnih i sasvim novih pozicija u malim serijama, i to zahtijeva znanje, predanost i razumijevanje posla – zaključuje Špehar.