Home / Biznis i politika / Zašto je Milanović veliku proslavu pretvorio u sprdnju

Zašto je Milanović veliku proslavu pretvorio u sprdnju

Uoči odlaska iz BiH drugi (a zapravo prvi) čovjek američkog veleposlanstva u Sarajevu Nicholas Hill u svome je blogu na službenim stranicama Veleposlanstva uputio vrlo izravne poruke. Bez ikakve diplomatske kurtoazije skicirao je portrete najutjecajnijih političkih voda Bošnjaka, Srba i Hrvata – Izetbegovića, Dodika i Čovića – i poručio kolika je njihova politička težina u američkoj administraciji te dao do znanja kakva će biti američka pozicija u budućim zbivanjima u BiH koja idu prema kaosu i konfliktu. Samo naizgled to nema nikakve veze s Milanovićevim međunarodnim vojnim mimohodom u povodu Dana pobjede.

Bakiru Izetbegoviću, predsjedniku SDA i članu Predsjedništva BiH, koji je već godinama najjača bošnjačka politička figura, poručio je da su pročitane i njegova politika građanske države (‘oni koji nisu Bošnjaci postaju nervozni kad govore o budućnosti u državi u kojoj su u manjini’) i njegova tendencija kontrole kompletnog sustava, osobito pravosuđa i sigurnosnog sustava, preporučivši mu da makne prste s Obavještajno-sigurnosne agencije. No uz poruku ‘sve znamo – sve promatramo’ Nicholas Hill prema Bakiru Izetbegoviću zadržao je ton saveznika iz nužde, zato uopće nije upitno na čijoj će strani u poticanome bošnjačko-srpskom političkom konfliktu biti SAD. Bit će, dakako, na bošnjačko-turskoj strani jer je prioritet zaustaviti Rusiju. Ali pritom će držati na oku i islamističke prijatelje svojih bošnjačkih saveznika.

Milorada Dodika, predsjednika RS-a u čijoj je političkoj inauguraciji i sam svojedobno sudjelovao (podseća kako su od uspješna ratnog švercera pravili srpskog vođu za poslijeratno doba), Nicholas Hill danas grubo otpisuje kao korumpiranog lopova koji se skriva iza ekstremne nacionalne retorike. U slučaju da ta radikalna retorika ponovno izazove sukob, Dodik bi našao utočište u Moskvi, poručuje Hill, kao da nešto zna unaprijed. Milorad Dodik, Putinov čovjek br. 1 u BiH, zato je američki neprijatelj br. 1. Zato ga Hill ne štedi. Ali Putin mu daje težinu.

Najgore je zapravo prošao Dragan Čović, nesmjernji predsjednik HDZ-a BiH i aktualni predsjednik Predsjedništva BiH, čiju je politiku Hill ocijenio kao ‘nekonstruktivnu i samosažaljevajuću’, čiji je gospodarsko-reformski kapacitet sveo na trgovanie unosnim položajima u državnim poduzećima, poručivši da će to prouzročiti potpuno iseljavanje Hrvata iz BiH. Poruka je to ozbiljnija što je SAD jedini mogući moći hrvatski saveznik u BiH. Uoči novoga globalnog i lokalnog odmjeravanja snaga političkih voda tamošnjih Hrvata za američku je administraciju gotovo otpisan kao – korumpiran i irrelevantan.

Hill je neizravno uputio i na alternativu: redefiniranje hrvatske politike u BiH na proeuropskoj platformi, ekonomsko jačanje i izlazak iz samosažaljevajućega političkog geta. Dakako, tu je prilika i za aktivnu ulogu Hrvatske kao članice EU i NATO-a. U sadašnjim političkim okolnostima preduvjet za takvu ulogu jest da Hrvatska ne bude doživljena kao dio problema i da bude vjerodostojna u svojim prozadapnim vrijednostima. Ali, jao, tu ih kao ključni partner čeka Zoran Milanović, koji upravo pokazuje kako od velike proslave može napraviti veliku sprdnju. Riječ je o neslavnim propalome međunarodnom vojnom mimohodu uz Dan pobjede.

Dobro, znamo da se Milanović tradicionalno ne osjeća dobro na kninskoj proslavi, da je želio izbjeći moguću političku neugodu. To je razumljivo sve dok svojim inovativnim projektima ne izlaže sprdnji državu, a i sebe kao instituciju, servirajući srbijanskoj diplomaciji lopticu za lako poentiranje. Cijela epizoda promašenog mimohoda i nije dugoročno toliko štetna koliko zorno pokazuje razmjere neznanja i improvizacije. Zar Zoran Milanović nije znao da se vojni mimohodi danas baš i ne ‘nose’ u zapadnom svijetu? Zar nije znao da nije zapadnjački obilježavati vojne pobjede vojnim paradama? To je ruski ili sjevernokorejski običaj. Zar premijer ne zna da obilježavanje obljetnice Oluje neće dobiti javnu međunarodnu potporu sve dok ne završi stabilizacija država na postjugoslavenskom prostoru? A osobito je neće dobiti uoči novog kruga globalnoga geopolitičkog razigravanja u BiH. U koje Hrvati iz BiH ulaze s otpisanim Draganom Čovićem, a mi s neobveznim Zoranom Milanovićem. Molim Povi jest da malo zastane…