Županije opet preživjele

Kako Milanovićevi ministri kupuju naklonost birača. Prijedlog je da umirovljenici mogu zadržati i do 50 posto mirovine umrloga bračnog druga (istu mjeru Matica umirovljenika Hrvatske predložila je još prije pet godina). Izmjenom Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca država će u slučaju blokade računa tvrtke i kada nije u stečaju radnicima tri mjeseca isplaćivati minimalac. Poticaji za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnoga odnosa s 1600 kuna porasli su na 2400. Država pet godina plaća bruto 2 poslodavcima koji zaposle osobe mlade od 30 godina.

Vraćeni su poticaji za stambenu štednju, u 2016. bit će isplaćeno 50 milijuna kuna. Novim zakonom o osiguranju depozita u prihvatljive bi depozite ulazili i depoziti srednjih i velikih trgovačkih društava, a u zaštitu bi bili uključeni i depoziti jedinica lokalne i regionalne samouprave čiji godišnji proračun za prethodnu godinu u odnosu na dan nastupa osiguranog slučaja ne iznosi više od 3,75 milijuna kuna; osiguranje depozita u slučaju propasti poslovnih banaka u budućnosti više neće padati na teret proračuna nego na teret banaka. Ne bude li trajnog rješenja za kredite u CHF, ministar Lalovac obećao je da će nakon isteka roka zamrzavanja tečaja uskočiti država. Na teret proračuna isplata ukinutih jubilarnih nagrada za zaposlenike javnog i državnog sektora.

Kada se govori o ‘slučaju švicarac’, ministar traži novu procjenu vrijednosti nekretnina dužnika zaduženih u švicarcima, pri čemu bi revalorizacija mogla smanjiti glavnici stambenoga kredita i do 40 posto. No pitanje je potpuno izlišno. Ne zato što ministar i sâm ima kredit u švicarcima, nego ponajprije zato što smo zagazili u drugi dio izborne godine. Ne zna se točno kad će izbori, potkraj ove ili početkom iduće godine, ali kad god bili, bit će taman oko isteka roka zamrznutoga tečaja. I tada će se vlast morati suočiti s očajnim i bijesnim ljudima za koje nije usuglašeno trajno rješenje.

Obračun s bogatima i ‘lopovima’ s jedne strane, a s druge strane razumiju da najveća stopa poreza na dohodak, ona od 40 posto, za sve plaće veće od 8800 kuna, odljevom domaće pameti, liječnika, IT-jevaca, menadžera, dugoročno čini više štete nego koristi. Kada bi se ukinula najveća stopa poreza na dohodak, državna bi blagajna ostala bez dvije milijarde kuna, ali unatoč tome u Banskim dvorima razmišljaju i o takvome potezu. Dijelom i zbog konkurentskih razloga, naime, Bugarska ima najveću stopu poreza na dohodak od deset posto, baš kao i BiH i Srbija, Češka 15 posto, Mađarska i Rumunjska 16 posto, Slovačka 25 posto. Hrvatska je među neslavnim europskim rekorderima.

No borba za glasače nije počela jučer. Sezonu je još potkraj prošle godine otvorila HEP-ova kratkoročna pozajmica Borovu, teška 10,5 milijuna kuna. Ugovor se skrivao poput zmijinih nogu, ali pozajmica koja nije bila osigurana adekvatnim kolateralima nije neka cijena za tvrtku – simbol zaboravljene Slavonije. Pažljiviji čitač Vladinih poteza/mjera/odluka donesenih ove godine lako će zaključiti da ništa nije prepušteno slučaju, koliko god se činilo da su odluke ishitrene, stihije i nimalo studiozne. Okej, možda/vjerojatno nisu ekonomski studiozne, ali politički imaju itekakva smisla.

Petnaestak mjera razbacanih po ministarstvima moglo bi se svesti pod nazivnik ‘za svakoga ponešto’. I za ‘svakoga po malo’, jer za više od malo u proračunu jednostavno nema mjesta. No vodilo se računa o glavnoj bolji zemlje: zapošljavanju (poticaji za stručno zapošljavanje, uplata doprinosa za zapošljavanje mladih od 30 godina); o radnicima bez plaće u tvrtkama u ili blizu stečaja za koje bi država rado platila tri mjeseca minimalca; o umirovljenicima koji će moći naslijediti polovicu mirovine bračnog partnera; o majkama koje će tijekom cijeloga rodiljnog dopusta (godinu dana) imati cijelu svoju plaću.

Radilo se i na prometnoj infrastrukturi, malo po željeznici, više po pelješkome mostu, čija bi gradnja, financirana najvećim dijelom sredstvima Unije, napokon mogla početi početkom iduće godine. Unatoč tome što se premijer svojedobno iz opozicijskih redova izjašnjavao da je u tom slučaju riječ o ‘udruženom rastrošnom potvratu vlasti i kompanija koje će raditi pripremu gradnje; riječ je o knezu Potemkinu, a ne o odgovornoj vlasti’, zborio je svojedobno Milanović.

Tužnoj sudbini nisu prepušteni ni brdsko-planinski krajevi, kojima će se vratiti veći dio prihoda od poreza na dohodak. Bezidejno loptanje s razvojem područja iz kojih iseljavanje ne prestaje još nema kraja. Porezne su olakšice za područja posebne državne skrbi i brdsko-planinska područja prije više od godinu dana ukinute i zamijenjene potporama koje se dodjeljuju županijama, gradovima i općinama prema nacionalnom kriteriju razvijenosti; sada se opet vraćaju, ali sila Boga ne pita, što će biti poslije izbora nije predmet sadašnjih razmatranja.

Ima tu i glazbe za uši zelenih i ekologa, pa će uza sufinanciranje energetske učinkovitosti/obnove zgrada država uskočiti i običnim građanima s 800 nepovratnih kuna za kupnju novih kućanskih uređaja energetski najbolje klase. Zanimljivo, u predizbornome darivanju (zasad) nema jedino poljoprivrede. Vjerojatno zato što za njihove zahtjeve, potpore, prosvjede javnost nema sluha. Pa se potpore uglavnom krešu.

Početak službenog napuštanja recesije koji se poklopio s predizbornom utrkom vlasti je dao krila za ustupke. Koliko će sve to stajati porezne obveznike nemoguće je izračunati, ne samo zato što će nešto od pobrojenoga financirati EU nego prije svega i zato što vlast ispod rađara (jačanje porezne kontrole, utjerivanje dugova) ipak ustraje na fiskalnoj konsolidaciji. Pravu cijenu konsolidacije još je prije dvije godine u Lideru izračunao profesor sa zagrebačkoga Ekonomske fakulteta Josip Tica: kada bismo očistili mirovinski fond, ponajprije prijevremena umirovljenja, i kamate na javni dug, Hrvatska bi računala pro-računski suficit težak čak 18,8 milijardi kuna! Uza svako razumijevanje političke potrebe da se ostane u sedlu, Grčka upozorava da brojimo posljednje minute za vlast koja će vući poteze zbog kojih se izbori – gube!