Home / Financije / DRŽAVA NAJVIŠE MOŽE POMOĆI IT-u UKIDANJEM POREZA NA PLAĆE OD 40 POSTO

Financije

DRŽAVA NAJVIŠE MOŽE POMOĆI IT-u UKIDANJEM POREZA NA PLAĆE OD 40 POSTO

Autor: Nepoznat Autor

31 srpnja, 2015

Kad bismo zaposlili producenta igara i dali mu plaću od sto tisuća dolara na godinu, on bi dobio četrdeset tisuća dolara. Ni u jednoj razvijenoj zemlji ne postoji toliki porez. Zbog toga smo u startu nekonkurentni i onemogućeni u dovođenju kvalitetnih ljudi izvana.

Kad ste pokretali Nanobit, nije bilo toliko priče o startupovima, a nije bilo ni ikakva ekosustava. Kakav je bio vaš početak i koliko je danas lakše pokrenuti sličan projekt? – Tada se nije upotrebljavao pojam ‘startup’, jednostavno smo otvorili tvrtku. Počeli smo doslovno bez kune u džepu, prvi mobitel kupili smo na karticu na 12 rata. Još smo morali skupljati polog od dvije tisuće kune da bi nam ga dali jer je tvrtka bila stara samo nekoliko mjeseci. Da tada nismo uspjeli nabaviti taj iPhone, pitanje bi li uopće bilo Nanobita. Danas se diže velika buka oko startupova, što nije loše, ali treba znati da ih 90 posto propadne i da je to rizičan posao. Sada je sve jednostavnije i više je dostupnih izvora financiranja nego prije šest godina. Pokreće se fond ‘venture capitala’, ima poslovnih andela, ali to je i dalje daleko od onoga kako to funkcionira u razvijenim zemljama.
Što treba učiniti da bi tako funkcioniralo? – Teško je reći što bi sada točno trebalo napraviti, ali možemo za primjer uzeti Irsku, s kojom se često uspoređujemo. Ona je uvela najniži porez na dobit u Europi, što je privuklo središta globalnih IT tvrtki. Danas mnogo ljudi odlazi raditi onamo, ne samo za velike tvrtke poput Googlea nego i za male startupove koji su prirodno nastali u tom okružju. Tu je Hrvatska izgubila svoju priliku zbog vrlo agresivna oporezivanja. Premala smo zemlja, engleski nam nije službeni jezik i ako još imamo visoke poreze, teško je očekivati da će netko doći. Volimo smatrati i da smo vrlo dobro obrazovani, ali realno je ovdje premalo kvalificiranih ljudi za…
Osim što ste prešli s aplikacija na igre, najveće promjena poslovnog modela bio je prelazak s naplatnog modela na besplatni. Kako je to izgledalo? – To je bila zanimljiva situacija. Počeli smo s aplikacijom ‘Tap&Track’ koja je stajala 3,99 dolara, investirali sve što smo zaradili, a onda je odjednom ono što smo jučer prodavali postalo besplatno jer su tržište preplavile besplatne inačice. To je bio velik potres i pad prihoda, ali nismo se uplašili. Odlučili smo pokušati s igrama, opet zaradili neki novac i investirali ga. Ovo tržište stalno se mijenja i ako niste spremni prilagoditi se vrlo brzo, za dvije-tri godine neće vas biti. Važno je to što stalno učimo i poboljšavamo proizvode. Sada, primjerice, mnogo više ulazimo u marketing nego prije kad nismo imali iskustvo i znanje da na jedan dolar ulaganja dobijemo više od dolara natrag. Ove godine zaposlili smo podatkovnog analitičara da shvatimo kako izvući više nego što smo uložili. Ne možemo više toliko rasti samo na temelju preporuka, već moramo ulagati u marketing. Sad imamo cijeli odjel koji se brine za to, a prije šest mjeseci nismo imali nijednu osobu za marketing.
To je najveći problem. Nije problem što ljudi odlaze, ali problem je što se naši uglavnom ne vraćaju, a stranci nam ne dolaze. Dva su razloga za to. Prvo, Hrvatska još nije dovoljno razvijena kad je riječ o visokoj tehnologiji. Ako dovedemo nekoga da radi u razvoju mobilnih igara, osim u Nanobitu u Hrvatskoj može raditi eventualno u još jednoj tvrtki i pitanje može li ga ona platiti, a u Londonu ili Berlinu može u stotinu sličnih tvrtki. Drugi razlog, i to važniji, visoki su porezi. Kod nas se veoma agresivno oporezuje svaki iznadprosječni dohodak, koji na razni EU i nije iznadprosječan. Nedavno smo računali: kad bismo zaposlili producenta igara i dali mu plaću od sto tisuća dolara na godišnju bruto, on bi na kraju dobio četrdeset tisuća dolara neto. Ni u jednoj razvijenoj zemlji ne postoji toliki porez. Zbog toga smo u startu nekonkurentni i onemogućeni u dovođenju kvalitetnih ljudi izvane. Pokušali smo vani tražiti lude, ali bez uspjeha. Zato je ova inicijativa Ministarstva financija o ukidanju stope poreza od četrdeset posto vrlo dobra. Znam mnogo tvrtki koje imaju menadžerska sjedišta u zemljama regije jer im je jeftinije platiti menadžere ondje nego ovdje zbog visokih poreza. I nama su konzultanti preporučivali da prebacimo menadžerski kadar u Mađarsku.
Tvrtku u Budimpešti otvorili smo zbog administrativno-tehničkih razloga jer nismo mogli dobiti novac od Google Playa u Hrvatsku i zato što Hrvatska nema ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om. Ne planiramo u Mađarsku prebacivati operativno poslovanje, a kad je riječ o prebacivanju van funkcija poput prodaje i marketinga, razmišljamo o tome za iduću godinu, ali još nismo donijeli konkretnu odluku.

Naš je godišnji rast prihoda i dobiti od 80 do 90 posto. Lani smo imali prihod od 24 milijuna kuna, ove godine očekujemo 44 milijuna kuna. Udvostručili smo broj zaposlenih, do kraja godine bit će nas 70-ak. Očekujemo dobit od 18 do 19 milijuna kuna, ali to će još ovisiti o izdacima za marketing pretkraj godine. Iduće godine očekujemo sličan rast. Ne možemo tako stalno rasti, ali mislim da možemo u dvije godine doći do sto milijuna kuna prihoda.

Često su nas pitali hoćemo li raditi i nešto drugo. Ovo je golema industrija koja vrijedi nekoliko desetaka milijardi dolara na godinu i još će rasti sljedećih pet do deset godina, zato ne planiramo izlaziti iz nje. Odlučili smo se specijalizirati za mobilne igre i na to smo usredotočeni. Industrija je jako dinamična i teško je prognozirati što će biti. Dugoročni rizik može biti potpuna promjena tehnologije, već se govori o virtualnoj stvarnosti premda je to još u povojima. Naša je prednost što smo rano ušli na mobilno tržište, stalno radimo na novim igrama, svaki naš novi proizvod bolji od prethodnoga, a očekivanja veća.

Znali smo preambiciozno ući neke stvari, u početku nismo imali dovoljno znanja o tržištu igara koje je ispalio mnogo konkurentnije nego što smo mi mislili. Imali smo neke početničke pogreške i pogrešne procjene u upravljanju ljudima. Predugo smo se zadržali i u naplatnome modelu jer su tada već postojele besplatne aplikacije i igre. Međutim, ni za čim ne žalim, bilo je sretnih i nesretnih okolnosti, ali na kraju je dobro ispalo. Svakoj tvrtki koja dugoročno ne ulaže u neke eksperimentalne stvari prijeti da nestane s tržišta.

Dugo nisam nikomu ni govorio da imam tvrtku jer sam još bio student. U našemu mentalitetu jako je izražen strah od neuspjeha. Ako nešto pokušate i ne uspijete, na vama je velik pritisak. Ne mogu reći ni da je danas mnogo drugačije. Tada je još bila 2009., početak recesije. Prijelomna točka bila je kad smo počeli zarađivati, imali prve financijske izvještaje, novac na računu i počeli zapošljavati. Tada je već bilo lakše reći da imamo tvrtku iako je mene još neko vrijeme kopkalo je li bila pametna odluka što sam odlučio napustiti fakultet, što ako ne uspijemo itd. No nisam mogao paralelno studirati i posvetiti se vođenju tvrtke. Sada mislim da je to bila dobra odluka, ali tada je bila rizična.

Kad su me to prvi put pitali, reagirao sam začuđeno jer smo tek pokrenuli tvrtku. Onda smo stavili neke brojke u Excel i to ne djeluje kao nemoguća misija. No to je još daleko, moraju se ispuniti neke pretpostavke, a i može se još svašta promijeniti. S obzirom na to da imamo savršenu bilancu, bez ikakvih dugova i kredita, kad prijedemo sto milijuna kuna prihoda, razmotrit ćemo i tu mogućnost, no zasad nemamo nikakav konkretni plan. U Hrvatskoj baš i nema svijesti o ulaganju u IT tvrtke, nemamo još nijednu IT tvrtku koja je imala IPO.

Dvije izraelske tvrtke željele bi nas isplatiti i preuzeti stopostotni udio u Nanobitu. Ne mogu govoriti o ponuđenim iznosima iako su primamljivi, ali mogu reći da prodaja sada nije opcija.

Dosad smo sve financirali od dobiti od prethodnih godina, što je izvrsno, ali točno je da tako često ne možemo ući u veće poslove. Nedavno smo pregovarali s glazbenom zvijezdom Katy Perry za brendiranje u našim igrama, no na kraju je potpisala s drugom tvrtkom jer je tražila iznos koji je bio previsok za nas. To su neka ograničenja kojih nismo bili svjesni do početka ove godine. Tvrtka koja je dobila taj posao nema ništa uspješnije ni bolje proizvode od naših, no ima pristup kapitalu. Izlistana je na Njuskoj burzi, a samo na vijest da je potpisala ugovor s Katy Perry njezina tržišna kapitalizacija porasla je za 150 milijuna dolara.

Jako me iznenadilo da kanadska gospodarska diplomacija više pazi na to nego naša. Mi ništa ne tražimo od države, samo da nas puste da radimo. Najveća potpora države IT-u općenito može biti uključenje stope poreza na dohodak od 40 posto. Nisu potrebni poticaji jer se taj novac brzo potroši, treba stvoriti okružje u kojem se može lako i održivo poslovati na dugi rok. Mnogo više od poticaja značilo bi nam potpisivanje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om. I to ne bi bila pomoć samo nama. Ipak, ima i pozitivnih pomaka: za zaposlene na neodređeno vrijeme mlade od tri-deset godina više se ne treba plaćati bruto 2, nego samo bruto 1, što je za nas vrlo korisna mjera.

DRŽAVA NAJVIŠE MOŽE POMOĆI IT-u UKIDANJEM POREZA NA PLAĆE OD 40 POSTO

Vezani članci

Kako je Vlada usosila poslodavce olakšicom za božićnice

Zasnovano na povjerenju

LIDER objavljuje natječaj za Nagradu ‘Hrvoje Matelj...

Prošlo je vrijeme trčanja za brojevima