Miris dobre zarade širi se plantažama smilja

Sve etično ulje koje se proizvode u Hrvatskoj skupo se prodaje inozemnim kupcima. Vodeći proizvođači ulja smilja, tvrtke Helichrysum i Smilje, više ne računaju samo na samoniklo bilje već su se počeli natjecati čija će plantaža biti veća.

Drugi prema veličini hrvatski proizvođač ulja smilja je Milivoj Macura iz Macura kod Kistanja, vlasnik tvrtke Smilje, čiji je prihod pošte godine bio veći od 10 milijuna kuna. No Macura bi uskoro mogao prestići obitelj Jukić jer ima zasađenih 600 tisuća sadnica smilja, a njegovih oko trideset kooperanata zajedno imaju milijun sadnica, pa ove godine namjerava preraditi 500 tona smilja.

U svibnju je otvorio destileriju kapaciteta 25 tona na dan, zaposlio 26 djelatnika i sve što proizvede proda njemačkoj tvrtki Ireks aroma sa sjedištem u Zagrebu te belgijskim i danskim kupcima.

– Za tri godine mogao bih postati najveći proizvođač ulja smilja u Hrvatskoj. Ovaj posao isplativiji je od uzgoja vinove loze i maslina, iako se ne može uspoređivati deset tisuća sadnica vinove loze s deset tisuća sadnica smilja, oko smilja je manje posla i manji je rizik jer tuča uništi vinograd, a smilju ne smeta. Mislim da je perspektiva u uzgoju smilja na zapuštenoj dalmatinskoj zemlji – kaže Macura. Iako je prije mjesec-dva Jukić često posredstvom medija upozoravao na nelegalnu konkurenciju i ilegalne berače smilja koji pustoše područje za koje je platio koncesiju za berbu, na novinarski upit nije odgovorio zbog prezaposlenosti.

Proizvodnjom etičnih ulja i ekstrakta aromatičnog i ljekovitog bilja bavi se, osim ostalog posla, i tvrtka Ireks aroma, čiji je prihod u 2014. bio veći od 181 milijun kuna, a koja zapošljava 136 djelatnika i u Dragovanjčaku pokraj Jastrebarskog ima pogon za preradu bilja koje otkupljuje od kooperanata u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljama. Ireks aroma od domaćih biljaka proizvodi više vrsta ulja: lavandina, kadulje, lovora, borovice, smilja, ružmarina, komorača, tuje, pelina, jele i kamilice.

No odgovorni iz Ireks arome zasad o tome poslu ne žele davati izjave za javnost. Osim velikih proizvođača etičnih ulja mnogo je malih koji na poljoprivrednim gospodarstvima proizvode male količine ulja, hidrolata i ostalih pripravaka od etičnog i ljekovitog bilja prema istim propisima koji vrijede i za tvrtke. Jedan od njih je OPG Simićić Filip iz Male Rave s otoka Rave u zadarskom arhipelagu, čije proizvode kupuju mali proizvođači prirodne kozmetike.

– S obzirom na ograničenu količinu bilja na otoku proizvodimo šest vrsta etičnih ulja: smilja, kadulje, mirte, ružmarina, lavande i tršlja te pet hidrolata: smilja, kadulje, mirte, ružmarina i lavande u malim serijama, ali vrhunske kvalitete. Kapacitet je naše destilerije oko 100 kilograma bilja, koje ubremo i obradimo u istom danu, a velike destilerije otkupljuju bilje koje berači nakon dva-tri dana donose na otkup, tako da nekad prođe i tri-četiri dana između branja i obrade bilja. Osim toga berači često ne spremaju bilje u jutene nego u plastične vreće pa malo užegne. To se posebno osjeti kod hidrolata, koji dobije miris po užeglom bilju – objašnjava Ivana Simićić i naglašava da se isplati proizvoditi u malim količinama jer se mogu dobiti visokokvalitetna ulja i hidrolati budući da je lako kontrolirati svaki aspekt proizvodnje; od branja u određeno doba dana do prerade što svježijeg bilja. Također upozorava da berači često beru bilje po-kraj prometnica i velikih naselja pa je toksično, ali veliki prerađivači ne mogu kontrolirati berače.

Svi spomenuti proizvođače etična ulja od biljaka s područja Istre i Dalmacije, ali i kontinentalni dio Hrvatske ima potencijala za proizvodnju etičnog ulja i to od kamilice. No Tomislav Kurbanočić, vlasnik Agristara iz Višnjevca, koji se bavi proizvodnjom čaja, ali mu je primarni posao izvoz kamilice, tvrdi da slavonski uzgajivači kamilice nemaju interes za proizvodnju etičnog ulja zato što to nije isplativo.

– Proizvodnja etičnog ulja kamilice može biti isplativa samo kao nusproizvod jer se ulje mora destilirati iz svježe kamilice, koja sadrži samo 0,5 posto etičnog ulja i ako se napravi kalkulacija prema jednom hektaru, to nije isplativo. Neki uzgajivači imaju više hektara pod kamilicom nego sušnih kapaciteta pa dio kamilice bace, a isplativo bi se da je destiliraju jer kilogram ulja od kamilice stoji od 800 do 1000 eura – kaže Kurbanočić navodeći da u Hrvatskoj postoji samo jedan proizvođač etičnog ulja kamilice – Mladen Dijaković, vlasnik tvrtke Poison City iz Otrovanca pokraj Pitomače.

Tvrtka je osnovana 2003. godine i bavi se proizvodnjom, otkupom i preradom ljekovitog bilja, a posluje na domaćem i inozemnom tržištu. Od 2008. Poison City proizvodi i etično ulje, a prošle godine uprihodio je više od milijun kuna, posluje s dobiti i ima pet zaposlenih.

– Glavni je proizvod naše tvrtke kamilica, koju uzgajamo na 30 hektara i otkupljamo od nekoliko desetaka kooperanata, većih proizvođača kamilice s našeg područja koji uzgajaju kamilicu na 150 hektara. Tijekom ove godine doradili smo i plasirali na tržište oko 110 tona cvijeta i raznih vrsta pulvisa, frakcija i pakiranja prema želji kupaca iz Italije, Mađarske, Češke, Makedonije i Srbije – objašnjava Dijaković, koji prati svjetske trendove i nove tehnologije pa prerađuje kamilicu najmodernijom tehnologijom. Dijaković naglašava da njegova suvremena automatizirana destilerija upotrebljava zemni plin kao pogonsko gorivo, što omogućuje dobivanje iste kvalitete pare tijekom cijelog procesa destilacije, a što se odražava na kvalitetu proizvoda.

– Rezultat toga je etično ulje iznimno visoke kvalitete, što su prepoznali partneri iz Europske unije kod kojih naše etično ulje i završava. Jedina smo tvrtka u Hrvatskoj koja proizvodi etično ulje kamilice (chamomilla blue oil), ali smo ušli i u proizvodnju lavandinova ulja – dodaje Dijaković, koji je na vlastitoj zemlji zasadio 35.000 sadnica lavandina, što ga u takvoj vrsti proizvodnje, uz kapacitet destilerije od dva kotla zapremine tri metra prostorna svaki, svrstava među veće proizvođače ne samo u Hrvatskoj nego i u okruženju.

Tona kamilice za kilogram ulja Za proizvodnju litre odnosno kilograma ulja potrebno je oko 1000 kilograma kamilice jer nije izdašna pa je njezino ulje skupo, ali Dijaković naglašava da unatoč tomu proizvodnja nije isplativa.

– Što se tiče isplativosti proizvodnje ulja kamilice, treba biti pošten i reći da je oprema iznimno skupa i ako se ulazi u proizvodnju samo ulja teško će se opstati na tržištu. Proizvodimo ulje kamilice kako bismo tržišne viškove, koje ne možemo iz bilo kojeg razloga plasirati na tržište kao ljekovito bilje, pretvorili u etično ulje – priznaje Dijaković napominjući da i u tom sektoru postoji nelojalna konkurencija – individualni proizvođači čiji je proizvod upitne kvalitete. No to ga ne brine jer takvo ulje ne može konkurirati na zahtjevnom europskom tržištu kamo Dijaković plasira svoje ulje od kamilice. Osim ulja kamilice i lavandina, zbog velike potražnje za uljem smilja Dijaković se odlučio i za njegovu proizvodnju, ali od uzgojenog smilja s vlastite plantaže.

Potražnja za svim vrstama etičnih ulja sve je veća, a fond samoniklog bilja iz kojeg nastaje sve manji pa u posljednja dva desetljeća raste ekološki uzgoj bilja koji zbog posebnih uvjeta i skupih certifikata nije jeftin, ali je ipak isplativ. Što se pak tiče problema s ilegalnom berbom samoniklog bilja i tome će uskoro doći kraj jer je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode pripremilo izmjene i dopune Zakona o zaštiti prirode koji je u javnoj raspravi, a prema kojem će se strogo kažnjavati sakupljači zaštićenih biljnih vrsta kakvo je, primjerice, i vrlo traženo smilje, koje raste samo u mediteranskom podneblju.