Najveća grupa na svijetu koja se bavi medijima, izdavaštvom i obrazovanjem, britanski konglomerat Pearson, najprije je Japancima prodala grupu Financial Times, a sada, vjerojatno Talijanima, prodaje udjele u grupi The Economist. Potpuno odustaje od medija u trenutku kada se u tom prostoru pojavljuju tehnodivovi.
Exor navodi da ne žele utjecati na izdavačku politiku novina te da poštuju nezavisnost koja stoji iza Economistove etike i uspjeha, a Fiat, zapravo Agnelli, ujedno su većinski vlasnici RCS Mediaproupa, izdavača talijanskih dnevnih novina Corriere della Sera. U igri su i ostali dioničari koji drže većinu udjela u ostalih 50 posto dionica Economist – obitelji Cadbury i Schroder, dok su Rothschildi odbacili tu mogućnost. Razgovori se vode, možda se i ne okončaju prodajom, no očekuje se da bi sve moglo završiti tijekom ljeta. Interes su pokazale i medijske kuće Bloomberg, Axel Springer i Thomson Reuters, ali su brzo odustali, jer im kupnja dionica ne bi omogućila većinski udio.
Pearson posjeduje ‘B’-dionice koje ne osiguravaju nadzor nad tvrtkom jer u odboru znače šest mjeseca od ukupno 13. Ulaganje se tako isplati onima koji drže ‘A’-dionice, znači navedene obitelji, no ni to nije jednostavno zato što četiri povjerenika koji jamče vlasništvo i uredničku neovisnost odlučuju mogu li ‘B’-dionice postati ‘A’. Teškoće oko nadzora odgovor su zašto je Pearson za dobrostojeci The Economist stavio upola manju cijenu nego za FT Group. Ta je grupa s Financial Timesom, The Bankerom, FT.com i Investors Chronicleom ostvarila prošle godine 33,66 milijuna eura operativnog profita u odnosu na Economistovu grupu s 84,1 milijunom eura i 1,6 milijuna prodanih primjeraka magazina. Obistini li se i druga prodaja, Pearson će za obje dobiti milijardu funti neto prihoda, što će biti dobra inekcija u trenucima kada se predviđa nesigurnost u poslovanju na području obrazovanja i kada im prijeti dobivanje Moody’sova negativnog rejtinga.
Vrijednost dionica Pearsona počela je padati čim je objavljeno da će prodati The Economist Group u čijem su sastavu, uz magazin, istraživačka tvrtka Economist Intelligence Unit i američke novine Congressional Quarterly Roll Call. Ne smije se preskočiti ni sjedište Economista u londonskom Mayfairu vrijedno 141 milijun eura. Umjesto u akviziciji, istaknuo je izvršni direktor Pearsona John Fallon, ulagat će u postojeće poslovanje oko obrazovanja. Dodao je da tvrtka neće vraćati novac dioničarima otkupom vlastitih dionica ili posebnim dividendama. Potpuno odustaju od medija u trenutku kada se u tom prostoru pojavljuju nove tehnologije i velike tvrtke poput Facebooka, Twittera, Googlea, Snapchata ili Applea. Na scenu se uključuje i građansko novinarstvo i sve to utječe na pad prodaje novina i zarade od oglasa, no za prodaju Pearsonovih udjela postoji zanimanje ulagača jer je riječ o velikim i legendarnim novinskim institucijama. U potpunom zaokretu poslovanja, smatra se da će se Pearson riješiti i 47 posto udjela u Penguin Random Houseu. Za to je posebno zainteresiran njemački Bertelsmann SE koji drži ostatak dionica Penguina te se očekuje da će dio ili sve kupiti što je prije moguće. No iznenađenja se mogu dogoditi. Baš kao i pri prodaji 127-godišnjeg britanskog Financial Timesa kada je najprije izgledalo da je siguran kupac njemački Axel Springer SE, izdavač najprodavanijeg tabloidia Bild i ulagač u Business Insider. Samo 15 minuta prije nego što je objavljeno da je japanski Nikkei novi vlasnik, Axel Springer još je pregovarao kupnji, ali sve se promijenilo kada je Nikkei ponudio 140 milijuna eura više.
New York Times navodi da je riječ o jednoj od najvećih prodaja novina ikad, a očekuje se da će novi vlasnik poštovati ono što FT predstavlja u svijetu. Japanska tvrtka osnovana 1876. najpoznatija je po burzovnom indeksu Nikkei 225 i u privatnom je vlasništvu. Uz novine izdaje knjige i časopise, bavi se televizijom te digitalnim medijima. Iako ima tri milijuna pretplatnika, lani je Nikkei ostvario neto dobit od 72,66 milijuna eura, što je zapravo 10 posto manje nego 2013. Nakona Nikkeija da postane veći svjetski igrač vidjela se i prije dvije godine kada su na engleskom jeziku pokrenuli magazin i stranicu Nikkei Asian Review. Od FT-a naučit će kako se nositi s izazovima internetskog doba s obzirom na to da novine ovise uglavnom o brojnom čitateljstvu, što ih spasa od većeg potonuća. Najviše čitatelja gube među mladima zbog nesnaženja u odgovoru na nove trendove pa će Nikkei sigurno tražiti poslovna rješenja od lisaca u ružičastim novinama sa 737.000 čitatelja od kojih 70 posto otpada na digitalno izdanje. Britanci su među prvima usvojili sustav u kojem se besplatno čita određeni broj članaka, a za ostale traži se pretplata. Samo da ne krenu putem The Economist koji je, da bi privukao moderne čitatelje, nedavno na tržištu prodavao dva tjedna sladoled s komadićima kukaca i crva kako bi upozorio na potrebu što manjeg jedena mesa radi poticanja prodaje ‘održive’ hrane.