Još nismo zaprimili nikakvu službenu odluku o našem sudjelovanju u projektu, a samim time još nije donesena ni konačna odluka o nastavku cjelokupnog projekta. Do 6. kolovoza očekujemo daljnje očitovanje finskih vlasti o našem položaju i o tijeku projekta. Da, s naše strane interes još postoji i još vodimo razgovore s finskom stranom jer je situacija koja nas je zatekla bila neočekivana.
Finske su nas vlasti od početka tretirale drugačije od ostalih dioničara te smo zbog toga stavljeni u nejednak položaj iako smo ispunili postavljeni uvjet, a to je da smo pravna osoba osnovana u zemlji članici EU. Tijekom procesa neprestano su mijenjali zahtjeve i uvjete na našu štetu, bez jasno određenih kriterija. Dodatni su pritisak stvorili finski mediji, što su prenijeli i hrvatski, gdje je problem prešao i na politiku.
Jednoj kćerki. Ana je moja prijateljica i cijenim je kao osobu. Sve ostalo što se veže uz ovo je smiješno. Ne može čovjek s nekim biti prijatelj, a da se nešto ne iščita iz toga?! Karamarko je poziv za sudjelovanje na ‘summitu’ europskih poslovnih lidera u Finskoj dobio mnogo prije nego što smo mi uopće razmatrali sudjelovanje u projektu nuklearke. Taj put nema apsolutno nikakve veze s projektom niti s napisima da ga je on išao pogurati. On nije stranka na vlasti i nema pravo na to.
Žene se vežu uz žene. Kolinda je jedna od najljepših predsjednica, jako je pristupačna, apsolutno je cijenim i podržala sam je. No nije doniralo društvo, nije to bio njihov stav, nego moj, i to isključivo iz ženskoga kuta i solidarnosti koja je kod mene jako izražena. Da napomenem odmah, ne govorim o feminizmu, nego o jednakim mogućnostima za sve. Svjesna sam da žene poslije 40-e s djecom teže prolaze što se tiče poslovnog napretka. Ja čak u firmi ženama s djecom dajem veće bonuse. Vjerujem da postoji veliki problem probijanja staklenog stropa i da predsjednica kao žena može mnogo toga napraviti. Inače, ne podržavam politiku kao politiku.
Projekt je osjetljiv sam po sebi te smo se prvo obratili Ministarstvu gospodarstva tražeći sastanak s ministrom Ivanom Vrdoljakom da vidimo kako država razmišlja i uklapa li se projekt u neku strategiju ili ne, postoje li kakva ograničenja. Upravo da ne bi došlo do greške u komunikaciji ili bilo kakvih nejasnoća, na tom je sastanku bio, osim mene kao direktorice, i predstavnik finske tvrtke VSF koja je pokretač projekta. Prezentirano je sve; od ideje i svrhe do potencijala. S obzirom na to da smo mi drugi najveći dioničar u VSF-u, mogli smo utjecati na bitne odluke.
Prvo želimo naglasiti da nam je finska tvrtka VSF predložila sudjelovanje u projektu i na njihov poziv smo se uključili u projekt. Kad je riječ o kapitalu, govorimo o privatnom kapitalu obitelji Sološanski i Edel. Oni dolaze iz tradicionalnih bogatih židovskih obitelji i oni su vlasnici kapitala i svih tvrtki u Hrvatskoj. Kapital je porijeklom iz Rusije, no taj se kapital već više od 15 godina nalazi u financijskim institucijama diljem EU; u švicarskim, francuskim, austrijskim bankama. On je integriran u EU. I nikada, ni u jednom trenutku nije bilo bitno porijeklo kapitala. Osim da on mora biti čist.
U pozivu za sudjelovanje u projektu uvjet je bio da 60 posto dionica tvrtke mora biti u vlasništvu trgovačkih društava iz EU, a mi nedvojbeno jesmo društvo iz EU. Tvrdim da ozbiljnost svakog čovjeka ovisi o ozbiljnosti institucije koja je iza njega. On je dao konkretnu podršku, a poslije je rekao da je samo načelna i da se ta podrška daje bilo kojoj firmi koja ide raditi u inozemstvu. Koliko znam, Finci su tražili malo više. Htjeli su vidjeti koliko ta podrška teži. Postoji podrška i ‘podrška’. Kad netko kaže da je to jedna formalna stvar koja se praktički daje svakom, onda to ispada neobzirno. Govorimo o projektu vrijednom 6,5 milijardi eura! Ne smatram da je investicija te vrijednosti svakodnevni događaj. Projekt tako osjetljive naravi ne može biti usputna stvar, a ni nuklearna energija ne može biti neosjetljiva tema. Međutim, ipak zahvaljujemo ministru Ivanu Vrdoljaku na iskazanoj podršci.
