Home / Biznis i politika / Nova monetizacija

Nova monetizacija

Hrvatska će vlada od 2017. dati u koncesiju 400 tisuća hektara državnih šuma! Te je riječ rekao jedan finski biznismen članu delegacije hrvatske drvne industrije u pauzi konferencije ‘Budućnost prerade drva i šumarstva u zemljama Jugoistočne Europe’ koja je prošlog mjeseca održana u Bruxellesu. Prema tvrdnji Liderovog izvora Finac je rekao da se samo čekaju izbori u Hrvatskoj pa da krene kampanja u korist koncesije.

U Hrvatskoj je 2,2 milijuna hektara šuma u vlasništvu države, što znači da bi prema toj tvrdnji između 15 i 20 posto šume išlo u koncesiju. Riječ je o najkvalitetnijim šumama Slavonije i Gorskog kotara, ali valja reći da to nije neka novost jer se o tome pričalo još i ranije. Naš izvor blizak drvnoj industriji podsjeća da se potkraj mandata Jadranke Kosor počelo spekulirati o koncesiji, da bi ta priča utihnula dolaskom na vlast Kukuriku koalicije. No treba biti pošten pa reći da se o koncesijama pričalo i u vrijeme Sanaderove vlade i ove sadašnje, ali sve je ostalo na spekulacijama, odnosno, svi su tvrdili da o koncesiji državnih šuma nema ni govora.

No sadašnja bi priča mogla dobiti novu dimenziju zato što bi se u nju upile i Europska komisija, a ni činjenica da je rečena na skupu vezanom uz Jugoistočnu Europu u Bruxellesu ne smije se zanemariti, usprkos tome što ju je rekao čovjek, kaže naš izvor, koji je dio lobističke grupe koja se zalaže za koncesije državnih šuma, ne samo u Hrvatskoj. Drugim riječima, znači li to da bi buduća hrvatska vlada bila izložena pritiscima iz Bruxellesa kako bi dala državne šume u koncesiju? Za sada nema takvih najava, a i iz EK poručuju da to nije njihova politika.

EK nije razgovarao s hrvatskom vladom vezano uz koncesiju hrvatskih državnih šuma niti ima informacije o tome hoće li se hrvatske državne šume davati u koncesiju od 2017. Odluka o davanju koncesije potpuno je u ingerenciji hrvatske vlade. Doduše, ako se vlada odluči za koncesiju, morat će poštovati direktivu o koncesijama. Zemlje članice EU moraju uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo s tom direktivom do 18. travnja 2016. – poručuju iz EK.

No ovdje nije riječ o koncesiji šuma, nego generalno o koncesijama jer ne postoje jasna pravila na razini Unije koja bi uređivala dodjelu ugovora o koncesiji, što dovodi do pravne nesigurnosti i prepreka slobodnoj nabavi usluga te narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

I u Ministarstvu poljoprivrede jasno poručuju da se prema Zakonu o koncesijama koncesija ne može dati na šume i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske i na druga dobra utvrđena posebnim propisima. Iz Hrvatskih šuma pak poručuju da o tome nemaju nikakva saznanja.

To pak ne znači da se politika EK jednom neće promijeniti niti je zakon sveto pismo da se ne može promijeniti. Uostalom, koliko je puta ova vlast promijenila zakone, pa zašto ne bi i taj. Da takvo što nije nemoguće u Bruxellesu, iako je još daleko od takve promjene politike, govori nam još jedan sugovornik koji je također tih dana bio u Bruxellesu. On kaže da o tome nije ništa čuo, niti se pričalo po kuloarima, ali objasnio nam je odnos snaga u EU kad je u pitanju politika prema državnim šumama. Prema njemu, dvije grupacije nastoje prevladati lobiranjem u institucijama EU. Jedna se zalaže da državne šume ostaju u nacionalnim okvirima, a druga želi da šume svih članica Unije budu pod kontrolom Bruxellesa. To bi se ostvarilo donošenjem regulative na razini EU ili pak direktive koju bi bile prisiljene poštovati zemlje članice EU. Ova potonja grupacija zasad je u manjini i zastupa interese krupnoga kapitala jer, kako kaže jedan naš sugovornik, ulaganje u šume jedan je od dugoročno isplativijih poteza.

No da nisu nevažni i da je moguće da u budućnosti ostvare svoj cilj potvrđuje i inicijativa iz nekih europskih parlamentarnih krugova iz Jugoistočne Europe, točnije iz Bugarske. Oni bi uskoro mogli krenuti u akciju lobiranja europskog parlamenta iz balkanskog dijela da zajednički djeluju protiv oduzimanja zemlja članicama prava na upravljanje vlastitim šumama. Reklo bi se, zlu ne trebalo, jer nikad se ne zna hoće li se situacija u vezi s tim pitanjem promijeniti.

Prema tvrdnji našeg sugovornika koji nije čuo da će šume ići u koncesiju, upravo bi prebacivanje nadležnosti državnih šuma članica EU na Bruxelles bio prvi korak prema politici koncesioniranja. EK nema problema direktno se suočiti s biračima u vezi s tim pitanjem koliko bi imale nacionalne vlade, pa bi u tom smislu EK, vjeruje naš sugovornik, mnogo lakše odobrio koncesije nego što bi to uradile nacionalne vlade.

U razgovoru s poslovnim ljudima iz drvne industrije može se zaključiti da su i oni protiv prebacivanja nadležnosti na Bruxelles, ali istovremeno su i protiv modela koncesije državnih šuma, usprkos čestom nezgajanju s državnom tvrtkom Hrvatske šume od koje kupuju sirovinu. Ni političke stranke (HDZ, HSS, Naprijed Hrvatska! – Progresivni savez, HDSSB, ORaH) koje pretendiraju na vlast na idućim izborima nemaju saznanja da bi šume od 2017., dakle nakon izbora, mogle ići u koncesiju. Štoviše, sve do jedne rezolutno su se izjasnile protiv davanja šuma u koncesiju. Stajalište SDP-a nismo dobili, iako se vjerojatno ne bi usudio na takav korak čak i kada bi htio jer ga desnica ionako optužuje za izdaju zemlje, a davanje šuma u koncesiju tretiralo bi se kao izdaja.

Još jedan naš sugovornik koji je bio u Bruxellesu kaže da ga ništa ne bi iznenadilo. Ipak, iako je Finac htio vjerojatno isprovocirati hrvatskog predstavnika drvoprerađivačke industrije, ne bi bilo zgorog napomenuti da spomenuta manjina u Bruxellesu nikad ne spava, pa bi bilo dobro da protivnici koncesije od sada spavaju s jednim okom otvorenim.