HRANA

Nakon što se Agrokor povukao iz mlinskog biznisa, moguće je da će se povući i s tržišta pšenice. Prvi je novonastalu priliku iskoristio Granolio, koji je postao uvjerljivo najjači igrač na tržištu brašna.

Preuzimanjem mlinarskog biznisa od Belja i PIK Vinkovaca, tvrtki Ivice Todorića, lani u travnju Granolio ne samo da je čvrsto zasjelo na tron tržišta brašna nego je na neki način i najavio da na tom i tržištu žitarica slijede velike promjene. One se možda baš najviše ogledaju u tome što je Granolio početkom godine bio pristojen zatvoriti oba mlina. Razlog tome je otvaranje hrvatskog tržišta prema EU i dolazak ponajprije mađarskog brašna i pšenice na domaće tržište.

Iz Granolija nismo dobili odgovore na naša pitanja, no izvori bliski toj tvrtki rekli su da se predsjednik Uprave i većinski vlasnik tvrtke Hrvoje Filipović odlučio na taj potez jer su troškovi bili veliki, a nije više mogao prodati brašna na hrvatskom tržištu koliko ga može proizvesti u beljskom i vinkovačkom mlinu.

U Hrvatskoj je aktivno 55 mlinova, a neki bi se od njih mogli također ugasiti ili će biti mete preuzimanja baš kao što je to učinio Granolio s Todorićevim mlinovima. Inozemna je konkurencija vrlo jaka i na trgovačkim su policama od polovine 2013. prisutne veće količine visokokvalitetnog brašna, što ne ide na ruku velikom dijelu naših mlina. Posebno su Mađari agresivni, pa su posljedice njihova dolaska osjetili i u Žitu i Čakovečkim mlinovima te Podravci. Naš sugovornik koji je želio ostati anoniman priznaje da je velik dio naših mlinarskih proizvođača cjenovno nekonkurentan inozemnima, a razlog tome je tehnološka zaostajlost mlinova u koje će se morati investirati. To je vjerojatno jedan od razloga zašto je Todorić napustio mlinarski biznis, s obzirom na to da su mu prioritetnije bile neke druge investicije.

Gašenjem spomenutih mlinova Filipović je pokrenuo mlin u sastavu svoje tvrtke Žitar u Donjem Miholjcu, koji je također zatvorio kada je Granolio kupio tu tvrtku. Ponovno pokretanje ovog mlina znači da ni beljski ni vinkovački ne treba odbaciti. Možda je upravo investicija u ova dva mlina (Filipović ih je Todoriću platio 204 milijuna kuna) bila razlog da Granolio krene u IPO te da početkom kolovoza dobije klupski kredit od 300 milijuna kuna koji su odobrili Erste&Steiermärkische Bank, PBZ i Zagrebačka banka.

Taj novac bit će namijenjen za financijsko jačanje stabilnosti Granolija, iz čega se može zaključiti da su IPO-om i ovim kreditom prevladali poslovne teškoće nastale gašenjem dvaju mlinova.

Usprkos tome, Granolio je i dalje uvjerljivi lider na domaćem tržištu brašna. U prvih šest mjeseci ove godine povećao je prihod u mlinarskom biznisu za 38 posto u odnosu na isto razdoblje lani, odnosno na 142 milijuna kuna.

• Porast prihoda od prodaje brašna rezultat je veće prodane količine brašna. U prvom polugodištu 2015. prodano je 77 tisuća tona brašna.

Hrvoje Filipović, većinski vlasnik Granolija, postao je najjači igrač u mlinskoj industriji. Lani je Granolio samjelo 135 tisuća tona pšenice, a očekivanja su da će ove godine samjeli i više od toga.

Ivica Todorić, vlasnik Agrokora, oslobodio se mlinskog biznisa. S obzirom na to da je odustao i od otkupa voća i povrća, pozorno se prati kako će se ponašati s pšenicom. Nije isključeno da će odustati od otkupa.

Valja reći da je Granolio lani samjelo 135 tisuća tona pšenice (prema podacima Žitozajednice) i uvjerljivo je najjači igrač na tržištu. Ove bi godine to trebalo biti i više, dok se njegov najjači konkurent Žito Marka Pipunića drži na 66 tisuća tona samljene pšenice, a Čakovečki mlinovi, na čijem je čelu Stjepan Varga, na 60 tisuća tona. Od jačih igrača na tržištu tu su još Podravka koja je lani samjela 28 tisuća tona pšenice i sisački Mlin i pekare 24 tisuće tona. Svi će oni, žele li ostati na tržištu, morati ulagati u mlinarski biznis ili će ih netko preuzeti, iako za sada nema najava o tome. No to tek je početak.

Dodatni razlog što su se promijenile okolnosti na tržištu jest taj što su posljednjih mjeseci neki trgovaci lanci počeli inzistirati da mlinarske tvrtke proizvode brašno visoke kvalitete, usprkos tome što ono zadovoljava standarde kvalitete. Upravo je to posljedica dolaska inozemne konkurencije, a može se očekivati da s vremenom i svi trgovaci lanci počnu inzistirati na većoj kvaliteti.

To pak otvara novo poglavlje u lancu proizvodnje, odnosno nabavi kvalitetne sirovine, tj. pšenice prije svega. Lani u studenom pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede donesen je Kodeks otkupa žitarica na kojem su radili predstavnici Ministarstva, Žitozajednice i seljačkih udruga. Taj je Kodeks bio prvi korak u promjeni dosadašnje proizvodnje, a da ga se mlinari nastoje držati, pokazuje, primjerice, Granolio koji će otkupljivati samo ugovorenu pšenicu određene kvalitete ili pak Čakovečki mlinovi koji su u pozivu na otkup jasno naznačili koliko pšenica mora imati proteina i glutena da bi je se otkupilo.

To je izazvalo revolt određenih seljačkih udruga, najprije Antuna Lasla, no kako kažu naši sugovornici, ne očekuju se više traktorijade kao nekada. Upravo suprotno, seljaci koji su donedavno razmišljali na način da će im država pomoći polako se prebacuju na tržišnu ekonomiju, iako i taj proces teče sporo. Sada ih čeka i dodatni problem jer bi velik dio pšenice, u odnosu na onu koja se proizvodi vani, mogao završiti kao stočna hrana.

Prema riječima predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore Mate Brlošića, trebat će od tri do pet godina da se stvore dovoljne količine sortimenta željenog sjemena za hrvatske potrebe, što bi hrvatskim ratarima, pogotovo onima malima, mogao biti velik problem.

Trenutačna prosječna cijena pšenice na svjetskom tržištu iznosi 1,3 kune za kilogram, a predviđanja su da bi pšenica koja ne zadovoljava spomenuti Kodeks mogla otkupljivati stajati 0,95 lipa za kilogram, iako seljaci smatraju da bi pokrili troškove proizvodnje tek s 1,20 kuna za kilogram. No jednako tako visokokvalitetna pšenica mogla bi dosegnuti cijenu od dvije kune za kilogram, što je razlika za više od jednu kunu, a Brlošić napominje da nikad do sada nije bila ovakva razlika gornje i donje cijene.

U godinama koje slijede mogle bi se dogoditi velike promjene kod proizvođača pšenice koji će morati ulagati mnogo više u gnojiva i zaštitna sredstva nego do sada, iako su i sada cijene tih sredstava više nego u EU. To pak znači da bi velik dio proizvođača pšenice, koji su se sijali zato što je, među ostalim, to jedan od lakših poljoprivrednih poslova, mogao ostaviti tu kulturu i preorijentirati se na nešto drugo.

Zanimljivo je u tom smislu i kako će se najveći proizvođač i otkupljavač pšenice u Hrvatskoj Ivica Todorić ponašati. On se, vidjeli smo, oslobodio mlinarskog biznisa, odustao je i od otkupa voća i povrća prepuštivši ga Agrofructusu, a prodao je i Beljetrans najvećem hrvatskom prijevozniku tvrtki Ricardo. Upućeni kažu da se Todorić polako prebacuje više na trgovinu i turizam ostavljajući poljoprivredu u drugi plan, pa nije isključeno da odustane i od otkupa pšenice te je eventualno proizvodi samo za svoje potrebe, odnosno za stočarstvo, jer će i njega nove okolnosti na tržištu pšenice i ostalih žitarica natjerati da traži dodatnu kvalitetu. Nije pak isključeno da će se tako ponašati i drugi najveći proizvođač i otkupljavač pšenice Marko Pipunić koji je dosta novca uložio u stočarstvo, a u posljednje se vrijeme počeo baviti i proizvodnjom pršuta. Ako se to dogodi, Granolio bi za nekoliko godina mogao biti i najveći proizvođač i otkupljavač pšenice.

Kad je pak riječ o mlinarskim tvrtkama, one će se mnogo lakše prestrojiti jer, kako kaže Josip Plodinec, vlasnik mlin Plodinec u Starom Čiču kod Velike Gorice, mlinari će uvoziti kvalitetnu pšenicu da bi zadovoljili zahtjeve tržišta. To su, kaže, i činili posljednjih nekoliko godina, a sada bi to moglo biti čak i intenzivnije. Upravo su Mađari ti koji su osim kvalitetnog brašna počeli izvoziti u Hrvatsku i kvalitetnu pšenicu. Plodinec kaže da je bio iznenađen njezinom kvalitetom, napomenuvši da ne samo Mađari nego i proizvođači u drugim zemljama EU već 20-ak godina proizvode pšenicu sadašnje kvalitete. On smatra da su naši instituti za sjemenarstvo do sada spavali jednostavno iz razloga što ih nije nitko tjerao da proizvode kvalitetnije sjeme. Drugim riječima, do sada je bilo najvažnije da se proizvede pšenica određene kvalitete i određenog prinosa, što je jedino utjecalo na cijenu, pa nije bilo ni potrebe ni interesa da instituti za sjemenarstvo ponude tržištu nešto novo.

Osim trgovaca koji žele veću kvalitetu brašna, što će za posljedicu imati i promjenu na tržištu žitarica, na tome inzistiraju već pomalo i pekarske tvrtke. Naime, pojava stranih pekarskih proizvoda visoke kvalitete na trgovačkim policama polako tjera i njih da unaprijede svoju proizvodnju, čime će početi pritiskati proizvođače pšenice i brašna. Već sada neki pekari potražuju brašno u inozemstvu koje je jeftinije ili jednake cijene, ali i kvalitetnije od domaćega. I konditorska industrija također će inzistirati na većoj kvaliteti. Ipak, to je prije svega moguće zbog imidža konditorskih tvrtki koje bi mogle reći da su njihovi proizvodi napravljeni od najkvalitetnije sirovine. Kod konditora, ako i bude novih zahtjeva, oni bi ipak trebali biti sporadični jer, kako kažu poznavatelji prilika na ovom tržištu, konditori su i do sada kupovali pšenicu slabije kvalitete jer njima ne treba glutena i energije iz pšenice u proizvodima. Temeljito prestrojavanje, koje je već počelo na domaćem tržištu žitarica i brašna, tek slijedi. Svi igrači u ovom lancu morat će se prilagoditi novim tržišnim okolnostima ili će se morati povući sa svojih tržišta.