Pojednostavnjenje procesa

Kada se javljaju na natječaj, strane tvrtke ‘padaju’ na istim stvarima kao i hrvatske, a u nekim su još šlampavije. Ne traže pojašnjenje dokumentacije za nadmetanje, ne ispunjavaju uvjete iz dokumentacije i njihove ponude često sadržavaju formalne pogreške.

Kritičari sustava javne nabave koju smo propisima regulirali prije 20 godina mogli bi uskoro svjedočiti nekim malo većim promjenama. U izradi je novi Zakon o javnoj nabavi u koji ćemo morati uvrstiti europske direktive koje su na razini EU donesene prije godinu i pol dana, a u naš sustav trebaju se uvesti do sredine iduće godine. Novi Zakon o javnoj nabavi i novi Zakon o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), koji je također u izradi, trebali bi pridonijeti realizaciji triju glavnih ciljeva – da sustav javne nabave bude jednostavan, jeftin i brz. Sve što trenutačno nije.

Svi stakeholderi u društvu slažu se da je sadašnji sustav konzervativan, kompliciran, skup i dugotrajan, a privatni sektor najviše se žali na njegovu nepredvidivost. Došlo je vrijeme za iskorak i reformu sustava – ističe Goran Matešić, predsjednik DKOM-a, državnog tijela mjerodavnog za rješavanje žalbi u postupcima javne nabave, davanja koncesija i odabira partnera u javno-privatnim projektima.

Jedna od najvećih novosti koja bi mogla administrativno rasteretiti privatni sektor, točnije oko pet tisuća ponuditelja koji se godišnje javljaju na javne natječaje i s državnim institucijama potpisuju 20-ak tisuća javnih ugovora, jest pojednostavnjivanje procesa dokazivanja sposobnosti. Naime, ponuditelj koji se često javlja na natječaje do sada je gotovo na svakodnevnoj razini trebao prikupljati dokaze o sposobnosti, razne potvrde o bonitetu, broju zaposlenih, plaćenom porezu i doprinosima, solventnosti, dokaze o uredno ispunjenim ugovorima, reference i sl. Žalbe koje stižu u DKOM, u nedostatku boljeg instrumenta, sadržavaju velik broj žalbenih navoda mahom vezanih za dokaze sposobnosti i tehnička svojstva (stručno-tehnička pitanja). U pojednostavnjenom procesu koji propisuje Europska komisija ponuditelj je dužan samo priložiti izjavu da ispunjava uvjete natječaja, a pisanu dokumentaciju dostavlja samo odabrani ponuditelj.

Druga metoda pojeftinjenja i ubrzanja procesa, prema Matešićevu mišljenju, jest uvođenje okvirnog sporazuma kojim se naručitelju omogućava potpisivanje višegodišnjeg ugovora s ponuditeljem, umjesto da, kao do sada, svake godine raspisuje natječaj za svaku skupinu materijala koji nabavlja. Treća je preporuka da se središnjom nabavom jednom ponuditelju omogući da robom opskrbljuje više institucija.

Državne i javne službe često opskrbljuju velike tvrtke koje mogu nižom cijenom konkurirati na natječajima, međutim, Matešić smatra da bi više trebalo stimulirati male i srednje poduzetnike da se udrže u zajednice ponuditelja i sudjeluju na natječajima. Hrvatska javna nabava još funkcionira prema načelu najniže cijene, a ne ekonomski najpovoljnije ponude, za koju se zauzimaju europske institucije i SAD, gdje se od 70 do 80 posto natječaja temelji na takvim ponudama.

U hrvatskim žalbenim predmetima vrlo je mali postotak onih s ekonomski najpovoljnijom ponudom pa rijetko to tome i odlučujemo. Samo se u jednom članku Zakona o javnoj nabavi uopće spominje ekonomski najpovoljnija ponuda i to bi u novoj verziji trebalo ispraviti i više primjenjivati – smatra Matešić, dodajući da će se hrvatske institucije morati prilagoditi europskim direktivama, odnosno da će kriteriji biti onakvi kakve nam odredi EU.

Prošle godine DKOM je zaprimio 1315 žalbi na postupke javne nabave, što je gotovo 40 posto manje nego 2013. Jedan od razloga smanjenja broja žalbi je visoke naknade za pokretanje žalbenih postupaka koje se određuju prema vrijednosti predmeta natječaja i mogu iznositi između 10 i 100 tisuća kuna. Mnogim, pogotovo manjim tvrtkama, to je postalo preskupo i radije odustaju i dogovaraju se mimo institucija.

Međutim, s druge strane, prema podacima DKOM-a, raste broj žalbi stranih ponuditelja koji sudjeluju u postupcima javne nabave financirane iz europskih fondova, schengenskog fonda i strateških investicija. Iako ih je u ukupnim žalbenim postupcima DKOM-a tek malo više od četiri posto, 2014. bilo je 56 takvih slučajeva, ove godine njihov se broj udvostručio. Strani ponuditelji najčešće se javljaju na natječaje čiji su predmeti nabave vezani za tzv. Schengenski instrument (MUP nabavlja robu visoke vrijednosti za osiguranje granica), za izgradnju i obnovu prometne infrastrukture te za infrastrukturne projekte.

Kada se javljaju na natječaje, strane tvrtke ‘padaju’ na istim stvarima kao i hrvatske, a u nekim su još šlampavije. Ne traže pojašnjenje dokumentacije za nadmetanje, ne ispunjavaju uvjete iz dokumentacije (dokazi sposobnosti, tehničke specifikacije, katalozi, prijevodi i sl) i njihove ponude često sadržavaju formalne pogreške: ne uvezuju ih, ne numeriraju njihove stranice, dostavljaju nepotpisane dokumente i sl. Zbog takvih pogrešaka DKOM je lani poništilo 42 posto takvih natječaja. Možda je malo čudno što se neka strana tvrtka javlja na višemilijunske natječaje, a ne unajmi konzultanta koji poznaje hrvatske propise i može joj pomoći u nadmetanju.

Postupci nabave za predmete koje financiraju fondovi EU zahtijevaju opsežnu i složenu dokumentaciju i vrlo visoku stručnost članova Komisije. Vezani su za vremensko trajanje projekta, njihova procijenjena vrijednost vrlo je visoka i u postupcima u pravilu sudjeluju konzorciji s ekonomskim operatorima iz država EU. Ti postupci ujedno su pod nadzorom europske revizije koja, nakon dovršetka postupka može prema kriterijima različitima od kriterija hrvatskog zakonodavstva ustanoviti nepravilnosti i opozvati sredstva. DKOM i Upravni sud mogu reći da je tijekom postupka sve bilo regularno, a europska revizija to može opovrgnuti i tražiti povrat novca – objašnjava Matešić.

Dok se sudionici u postupcima javne nabave u Hrvatskoj sve više profesionaliziraju na strani privatnog sektora koji sve češće iznajmljuje odvjetnike i konzultante, razina stručnosti naručitelja, odnosno državnih tvrtki i institucija koje raspisuju natječaje još stagnira. Državne institucije u posljednje vrijeme počele su regutirati upravo stručnjake iz DKOM-a koji su postali ‘tražena roba’ na tržištu nabave jer poznaju sve sektore, propise i pravila i iskustvo koje steknu u DKOM-u mogu dobro unovčiti u drugim tvrtkama. Smanjenjem koeficijenta plaća savjetnici DKOM-a otišli su ne u privatni sektor, već u druge državne institucije, gdje za veću plaću rade jednostavnije poslove kao načelnici odjela ili šefovi nabave.

DKOM je trenutačno potkapacitiran, na žalbenim predmetima radi 17 savjetnika i devet članova Komisije, a za optimalno rješavanje predmeta u predviđenom roku od 40 dana potrebno ih je 30-ak.

U javnom sektoru ne možemo naći ljude kvalificirane za ovaj posao jer je specifičan i kad, primjerice, angažiramo nekoga iz redova odvjetnika, treba mu minimalno šest mjeseci stručnog osposobljavanja jer u DKOM-u nema specijalizacije za određeno područje. Radite na predmetima onako kako vam dođu na stol, bez obzira na to o kojoj je industriji riječ – tvrdi Matešić.

Nedavno je DKOM posjetilo izaslanstvo iz Bruxellesa i ustanovilo da Komisija rješava žalbe u najkraćem roku na razini cijele Europe. Dok je najdulji rok za rješavanje žalbenih predmeta DKOM-a 40 dana, u ostatku EU predmeti rješavaju i po nekoliko mjeseci. Uz to, DKOM je jedino sudbeno tijelo koje svoje odluke objavljuje na internetu, što ne radi nijedna druga komisija u EU. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave donedavno je bila vrlo zatvorena prema javnosti zbog prirode posla, međutim, pomalo se otvara prema poslovnoj zajednici. Suraduje s Hrvatskom udrugom poslodavaca i raznim ministarstvima gdje organizira seminare o javnoj nabavi. Očito je pametnije naučiti nekoga kako sastaviti dokumentaciju nego poslije rješavati njegove žalbe.

Temeljna je funkcija DKOM-a donošenje odluka u postupcima pravne zaštite i često je na meti mnogih sudionika u postupcima javne nabave jer odlučuje o njihovim poslovnim sudbinama. Ne djeluje kada je određena šteta u javnoj nabavi već počinjena, nego dok je proces u tijeku i tako spriječava konačnu manifestaciju potencijalne korupcije stranaka u javnoj nabavi. Sprečavanje potpisivanja ugovora temeljenih na nezakonitim podlogama jedan je od najvažnijih oblika antikorupcijskog djelovanja i DKOM je ujedno aktivan sudionik izrade Strategije suzbijanja korupcije i nositelj aktivnosti definiranih Akcijskim planom. Službeno surađuje s Ministarstvom gospodarstva i DORH-om, a godišnja izvješća dostavlja Saboru, zajedno s opisom stanja u javnoj nabavi i kratkoročnim i srednjoročnim preporukama za njezinu kvalitetnu organizaciju.

Jedna je od rijetkih državnih institucija koja, zahvaljujući visokim naknadama i nekompetenciji stakeholdera u javnoj nabavi, državni proračun puni s gotovo dvostruko više novca nego što od njega godišnje dobiva. Prošle godine DKOM je iz proračuna dobio sedam milijuna kuna, a ‘napunio’ ga je s 19 milijuna, zarađenih od naknada koje u cijelosti odlaze u državnu blagajnu. Prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, članovi Komisije su dužnosnici i obveznici predaje imovinske kartice, ali nisu obuhvaćeni Zakonom o državnim dužnosnicima pa nemaju ni ista prava. Godinu dana nakon rada u DKOM-u ne smiju raditi nigdje u javnoj nabavi, ali za to vrijeme ne dobivaju plaću pa se javlja prilično velik koruptivni rizik. Institucije poput DKOM-a i postupak pravne zaštite različiti su u zemljama EU – negdje su komisije neovisna tijela poput DKOM-a, a negdje su dio sudova. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi žalbeni postupci u sustavu javne nabave trajali kad bi se rješavali na hrvatskim sudovima. Spajalice i tonere tvrtke bi vjerojatno čekale tri godine. Naravno, one najjeftinije.