QINGPING

Akademik Nie Qingping, šef kineske Državne agencije za dionice i financije, predviđa da će u idućih pet godina rasti maržno trgovanje i ‘kratka prodaja’ na tržištu kapitala, pri kojoj ulagači posuđuju od brokera dionice, prodaju ih očekujući da će im cijene padati i zatim ih ponovno kupuju jeftinije. Očekuje da će se takvo trgovanje A dionicama udvostručiti. Zapadnjački svijet proglasio ga je spasiocem jer je nedavno uspio zaustaviti daljnji krah dionica na kineskim burzama, ali budućnost mu se ne čini ružičasta.

Kada je Kina nedavno nakon potonuća dionica na svojim burzama od čak 30 posto kineskoj Državnoj agenciji za dionice i financije (CSF) povisila sredstva na 483 milijarde, jasno je pokazano koliko je sve otišlo nizbrdo. Agencija koju vodi akademik i profesor Nie Qingping (53) dobila je zadatak da izvadi financijsko tržište iz blata kada su već neki stručnjaci u svijetu počeli najavljuvati kataklizmički kineski tsunami koji bi mogao poharati svjetske burze. Kina je u manje od mjesec dana od početka lipnja izgubila 3,5 bilijuna dolara na tržištu dionica, prema čemu se grčki javni dug čini kao patuljak. Da bi utjecao na cijenu dionica, CSF ih kupuje novcem pozajmljenim od središnje banke, od kreditnih linija s poslovnim bankama, obveznicama i kratkoročnim zaduživanjem te zaduživanjem CSF-a na međubankarskom tržištu. No još se ne vidi veći CSF-ov pozitivni utjecaj na dvije najveće kineske burze, šangajsku i šenžensku, iako su se sad polako počeli nazirati neki povoljni pomaci na burzi nakon opetovanih intervencija države.

Profesor s 25-godišnjim iskustvom praćenja kretanja dionica predsjeda agencijom koju strogo nadzire vlast i do sada se nije baš oglašavao u javnosti o potrebnim spasilačkim zadacima. No sigurno je da takav kineski slom nije predvidio sudeći prema knjizi koju je izdao u ožujku o teoriji i praksi pozajmljivanja vrijednosnih papira (engl. ‘Theory and Practice of Securities Lending’) te razgovorima i mišljenjima koja su nakon toga slijedila u znanstvenoj zajednici. Doduše, opisujući u jednom članku prije pet mjeseci kinesko tržište dionica kao ono koje raste, zabrinuo se zbog prevelikog i prebrzog rasta maržnog trgovanja. Zabrinjavali su ga kratkoročni zajmovi za kupnju vrijednosnica, a koji su se u roku od pola godine prije objave članka udvostručili. Nieu sve to nije se činilo baš ružičasto iako je i sâm jedan od stvaratelja takvoga kineskog pristupa dioničarstvu, koje je dopušteno od 2010. Financijska kriza jedno je od područja kojima se inače Nie bavi, uz tržište kapitala, međunarodni valutni sustav ili ulaganje banaka. Na Sveučilištu u Pekingu vodi postdoktorsko istraživanje, diplomirao je na Graduate School of People’s Bank te doktorirao ekonomiju na Sveučilištu Wuhan. Radio je za Kinesku narodnu banku nakon što je ispekao zanat na Londonskoj burzi, Kinesko regulatorno povjerenstvo za vrijednosnice te bio u radnoj skupini Državnog vijeća za duženj za poslovanje dionicama za Kinu i Hong Kong. Objavio je tridesetak radova o financijama i burzovnom poslovanju te je sastavio englesko-kineski rječnik financija i investicija.

Kineska narodna banka ga je 1990. naoružanog znanjem s Londonske burze poslala da u Šenženu, gradu na jugu koji graniči s Hong Kongom, istraži početak trgovanja dionicama, o čemu je pisao u svojoj knjizi ‘The Long on China’ (2012.). Knjiga je označena kao službena povijest kineskoga financijskog razvoja u kojoj Nie govori i o budućnosti tog tržišta. O budućnosti govori i u novoj knjizi predviđajući da će u idućih pet godina rasti maržno trgovanje i ‘kratka prodaja’ (short selling), pri kojem ulagači posuđuju od brokera dionice, prodaju ih očekujući da će im cijene padati i zatim ih ponovno kupuju jeftinije. Očekuje da će se takvo trgovanje A dionicama udvostručiti. Zapadnjački svijet proglasio ga je spasiocem jer je nedavno uspio zaustaviti daljnji krah dionica na kineskim burzama, ali budućnost mu se ne čini ružičasta.

S obzirom na to da sve nadgleda državni vrh, Nie neće moći samo stalno voditi CSF, koji postoji četiri godine, zapošljava sedamdesetak službenika i pruža likvidnost brokerskim kućama s margin kreditima u ponudi. Država je pokušala nekim postupcima utjecati na stanje na burzama, no to je bilo kratkoročno i nedovoljno te je prouzročilo paniku. Ubrzgala je 500 milijardi dolara u gotovini kako bi vratila povjerenje u tržište dionicama, zabranila na šest mjeseci onima koji imaju mnogo dionica da ih prodaju te zaprijetila uhićenjima trgovcima dionicama ako cijene ‘odu dolje’. Ali iako polovina tvrtki uopće nije trgovala svojim dionicama, cijene su i dalje padale. Nadalje, kamate su smanjene, pravila za burzovno poslovanje s pomoću kredita ublažena su te su meštarima obećane državne pozajmice. Nakon najvećeg pada u lipnju, dionice su rasle 15 posto, no onda su se 27. srpnja srušile za više od osam posto vrijednosti po stavši najveći dnevni gubitak od 2007. Srpanj bilježi pad od 13,4 posto šangajskoga Composite indeksa, što je bio najlošiji dioničarski mjesec od listopada 2009.

Usporavanje gospodarskog rasta uvijek u ekonomiji prethodi padu vrijednosnica, no kako su burze i dalje dobro stajale, Kinezi su počeli pozajmljenim novcem s malim kamatama kupovati vrijednosnice. Mnogi zbog toga uspoređuju kinesko potonuće s Velikom depresijom u Sjedinjenim Američkim Državama 1929. kada je propast tržišta također dijelom prouzročilo maržno trgovanje. Dionice u Americi mogu nešto opadati jer je to očekivana reakcija na stanje u Kini. Ali u teškoćama bi se, smatraju stručnjaci, mogle naći samo velike američke tvrtke koje posluju u Kini ako se loše ozračje s dioničkog tržišta proširi na ostatak kineskoga gospodarstva.

Miješanje države u tržište dionica uvijek je znak da postoje veći financijski problemi, pa je teško očekivati da će dioničari pomisliti kako će stvari samo tako krenuti nabolje. A kada se očekuje da će dionice nastaviti padati, svi žele prodati svoje vrijednosnice, što uzrokuje nove gubitke i ponovnu namjeru prodaje. Sadašnji je udar najviše pogodio male dioničare, ukupno 80 milijuna kineskih ulagača, jer strani ulagači drže samo oko četiri posto kineskoga dioničkog kapitala. No kinesko tržište dionica dosta je nevažno u odnosu na cijelo gospodarstvo. Naime, dionice na raspolaganju za trgovanje čine od 25 do 35 posto kineskog BDP-a, u najrazvijenijim su zemljama 85 do 100 posto BDP-a, a u Americi su bile 150 posto BDP-a. Oko 30 posto vrijednosti šangajskih burze otpada na velike tvrtke koje su uglavnom državne, a ostatak na srednja i mala poduzeća, od kojih su potonja vrlo zanimljiva ulagačima tako da im je cijena dionica porasla za čak 400 posto. U isto je vrijeme zakonsko uređenje poslovanja slabo pa mnoge tvrtke koje posluju na kineskim burzama ne bi mogle zadovoljiti uvjete na stranim burzama.

Očekuje se da će rast kineske ekonomije ove godine biti sedam posto, a za usporedbu od 2002. do 2008. iznosio je 12 posto, a od 2008. bio je na osam do devet posto. Pale su i cijene nekretnina za 20 do 30 posto, u djelatnosti koja je do sada uvelike utjecala na povećanje bogatstva Kineza. Znalci ističu da se Kina umjesto ulaganja mora preusmjeriti na potražnju kako bi gospodarstvo raslo, što teče presporo. Iako neki tvrde da ne bi trebalo biti većih problema za ostatak svijeta jer riječ je o tržištu dioničama odvojenom od ostalih, drugi pak misle da bi potresi u Kini najviše teškoća izazvali u Aziji. Na udaru bi mogle biti industrija Australije, Čilea, Kanađe, Brazila i Perua te proizvodnja u Maleziji, Singapuru, Hong Kongu, Tajvanu i Južnoj Koreji. Ulagači bi se stoga mogli okrenuti ruskom tržištu dioničama i južnoafričkom. Za teškoće zemlje koja čini 12 posto svjetskog BDP-a i drugo je svjetsko gospodarstvo prema snazi, britanski je The Economist optužio mlade špekulantske lavove. Prema njegovim istraživanjima, 2004. na kineskom tržištu kapitala poslovalo je samo 28 posto mladih od 30 godina, a prije dvije godine bilo ih je 36 posto.

Kako se u posljednjih godinu dana vrijednost kineskog tržišta dionica utrošila, u prvom tromjesečju ove godine pojavilo se osam milijuna novih sudionika, od kojih je 62 posto mlade od 35 godina, a tek pet posto starije od 55 godina. Za krivca potopa u lipnju bio je proglašen i Jack Ma, osnivač i izvršni direktor kineskog e-commerce diva Alibabe. Drugi najbogatiji Kinez prema Forbesu, s 22,5 milijardi dolara na računu, odbio je optužbe da je Alibaba kriv, istaknuvši da se nema vremena baviti burzama. Od toga je odustao jer je i sâm bio dioničarska žrtva. Sada kineski Ured za nadzor prometa vrijednosnicama traži krivca za veliku prodaju dionica od 27. srpnja. Navodi da je istraga započeta zbog počinjenoga kaznenog djela na temelju izvješća s burze i negodovanja građana.