Home / Biznis i politika / Na rubu političke korektnosti

Na rubu političke korektnosti

Izbjeglički val, prije nego što bude vraćen bliže domicilnim državama, antagonizirat će države EU i njemačko društvo te svakako oslabiti njemačku državu i njezin utjecaj.

Srbija je preplavljena izbjeglicama iz Sirije, Iraka, Afganistana… Računa se da svaki dan samo preko granice s Makedonijom u Srbiju, procjenjuje UNHCR, uđe do 2000 izbjeglica, a treba dodati i one koji stižu preko granice s Bugarskom. Prema najčvršćim prognozama, do kraja godine broj izbjeglica koje preko Srbije žele stići do željenog cilja mogao bi narasti na milijun. Njihov su cilj države zapadne Europe, najčešće Njemačka. Prizori s beogradskog željezničkog kolodvora, ali i iz tamošnjih parkova krcatih izbjeglicama, izazivaju nelagodu i sućut zbog goleme koncentracije ljudske tragedije. Policija u Bavarskoj dežura pred međunarodnim vlašćima kako bi detektirala izbjeglice bez dokumenata i vratila ih na polazišnu stanicu te spriječila njihov ulazak dublje u Njemačku.

Njemačka je politika zbog novog izbjegličkog vala, uglavnom iz islamskih zemalja, postala sve glasnija, koliko to uvjeti nametnute i samonametnute političke korektnosti dopuštaju. Bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Herrmann (CSU) kritizira države EU da protivno europskom pravu ne registriraju izbjeglice, već ih puštaju dalje – u Njemačku. Zastupnik CDU u saveznom parlamentu Roderich Kiesewetter izravno prigovara Austriji kako pušta da izbjeglice ‘samo prođu’ – u Njemačku. Vanjskopolitički ministar Frank-Walter Steinmeier, iz kvote SDP-a tradicionalno naklonjen izbjeglicama i multikulturalizmu, najavljuje ubrzano vraćanje tražitelja azila sa zapadnog Balkana (oko 94.000 uglavnom s Kosova), kojima je politički azil odbijen kao neosnovan. Nije tajna da u Njemačku nakon ukućanja viza dolaze samo da bi pokupili socijalnu pomoć, ali novost je da njemačke vlasti o tome počinju otvoreno govoriti.

No u priči o velikoj izbjegličkoj krizi i ljudskim tragedijama neka ključna pitanja iz domene motivacije, organizacije i posljedica novog velikog izbjegličkog vala, uglavnom prema Njemačkoj, ne samo da ostaju neodgovorena nego uopće nisu ni postavljena. Zanimljivim mi se čini to što je polazišna zemlja za velike pošiljke izbjeglica prema Njemačkoj postala upravo Grčka i što je taj izbjeglički val počeo drastično rasti otkako je Grčku preuzela Putin bliska Ciprasova Siriza, kojoj je Njemačka neprijatelj broj 1. Istina, izbjegličkom je valu pridonio ISIL, ali unutarnji sukobi na afričkom Mediteranu i Bliskom istoku nisu počeli s ISIL-om. I nisu proizveli takve izbjegličke valove prema Europi, poglavito prema Njemačkoj. Uostalom, kako to da nakon Putinovih ratnih osvajaanja u Ukrajini nije došlo do velikog izbjegličkog vala Ukrajina u Njemačku, što bi bila kulturološki razumljivija migracija, nego se sad događa izbjeglički val iz ipak primirenog Afganistana?

Zanimljiva je i benevolentnost srbijanskih vlasti i osobito ministra Aleksandra Vulin prema izbjeglicama koje bez ikakvih zapreka dolaze iz Grčke, preko Makedonije u Srbiju. Zanimljivo je i to da službena Srbija umanjuje podatke o broju izbjeglica, u odnosu na one koje iznosi UNHCR. UNHCR alarmantno upozorava da samo preko granice s Makedonijom u Srbiju posljednjih dana ulazi do 2000 izbjeglica dnevno, srpske se procjene zadržavaju na 500 do 700 ljudi. Je li bezrazložno posumnjati da će razlika biti (organizirano) ilegalno upućena u Njemačku? Na organiziranost upućuju i podaci kako je u novom valu mnogo žena i djece čiji su muževi i očevi već stigli na Zapad, poglavito u Njemačku. Nije politički korektno pitati koliki je udio muslimana u tom izbjegličkom valu iako će se i to pitanje jednom morati otvoriti. A tajna je koliko su potencijalnih islamičkih boraca obavještajci detektirali među izbjeglicama. No iako je islamizacija Europe prva pomisao, osobno vjerujem da u ovom dramatičnom izbjegličkom valu ipak ima više rukopisa Vladimira Putina i Aleksisa Ciprasa nego Abu Bakra al-Bagdadija. Naime, sve će te izbjeglice za neko vrijeme ipak biti vraćene nekamo bliže državama odakle su izbjegli ili otišli tražiti bolji život. Ali će u međuvremenu antagonizirati države EU, antagonizirat će njemačko društvo, možda baš neće destabilizirati, ali svakako će oslabiti njemačku državu i njezin utjecaj. Kako u novom globalnom političkom nadmetanju na Balkanu tako i unutar EU. Zato Vulin tako voli ove izbjeglice. O Putinu i Ciprasu da i ne govorimo.