Ovrha je riješena u njezinu korist, a nisu joj priznati svi troškovi

Sud je priznao samo dio troškova, i to rješenje o ovrsi, protuovrsi i osiguranju dokaza, no nije priznao trošak sudske pristojbe koji se plaća pri podnošenju prijedloga o ovrsi.

Čitateljica piše da je podnijela prijedlog za ovrhu nakon pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu. Vrijednost je predmetnog spora 101 tisuću kuna. Pri podnošenju prijedloga uplatila je prema sudskom nalogu 680 kuna sudske pristojbe, no Sud je odbacio njezin prijedlog uz obrazloženje da ne sadržava sve propisane podatke za provedbu ovrhe navedene u Ovršnom zakonu.

Čitateljica je tražila povrat uplaćene pristojbe, a Općinski sud u Zagrebu poslao joj je mišljenje Ministarstva financija u kojem stoji da nema pravo na povrat iznosa sudske pristojbe s obzirom na to da u Zakonu o sudskim pristojbama piše da obveza plaćanja pristojbi za prijedlog za ovrhu nastaje u trenutku kad se prijedlog predaje i ne ovisi o tome hoće li biti prihvaćen ili neće. Drugim riječima, plaća se podnošenje prijedloga, a ne pozitivno ili negativno rješenje.

Čitateljica ovdje zaista nema pravo, smatra pravni stručnjak prof. dr. sc. Hrvoje Kačer. Služe se s mišljenjem Ministarstva financija jer je odbacivanje prijedloga zapravo negativan odgovor, a ako se u postupku ne uspije, onda sve troškove mora snositi predlagatelj.

Drukčija bi situacija bila da je Sud poslao njezin prijedlog na doradu. U tom slučaju ne bi bila riječ o odbacivanju, odnosno negativnom odgovoru, jer bi postupak i dalje trajao pa bi čitateljica imala pravo nakon cjelokupnog postupka ovrhe tražiti plaćanje svih troškova, objašnjava profesor Kačer.

Prema tome, ova je priča završena, a vjerojatno je toga bila svjesna i čitateljica jer je neposredno nakon odbijenice podnijela novi prijedlog ovrhe, ovaj put upotpunivši ga svime što je nedostajalo kad je odbijena. Pri podnošenju prijedloga ponovno je prema sudskom nalogu morala uplatiti 680 kuna sudske pristojbe.

Ovaj put Sud je prihvatio moj prijedlog i donio rješenje o ovrsi. Uz to, naložio je da platim sudsku pristojbu od 400 kuna na ime rješenja o ovrsi, protuovrsi, osiguranju dokaza ili osiguranju prema Ovršnom zakonu. Uplatila sam i tih 400 kuna pa je moj trošak ovrhe narastao na ukupno 1080 kuna, pripovijeda čitateljica. Međutim, pri zaključenju ovršnog postupka koji je završio u čitateljicinu korist Sud je odredio da je ukupni trošak ovrhe 400 kuna koji joj je ovršenik dužan platiti. A što je s onih 680 kuna, nije joj bilo jasno. Zato je tražila i povrat uplaćenog iznosa od 680 kuna te zahtjev uputila predmetnom sucu i Ministarstvu financija. No, kaže, prošla su već četiri mjeseca otkad je završio ovršni postupak, a ni iz Suda ni iz Ministarstva financija još nije stigao nikakav odgovor.

Ovaj put čitateljica ima pravo, smatra profesor Kačer. On kaže da je potpuno sigurno kad netko tko uspije u postupku (a čitateljica je iz druge uspjela) ima pravo na povrat svih troškova koje je morao snositi da bi se postupak pokrenuo. Te troškove plaća strana koja je izgubila u postupku.

Prema tome, čitateljica nije imala pravo na povrat troškova prvi put jer je dobila negativan odgovor. Međutim, drugi put kad je podnijela zahtjev i kad je na kraju postupka pobijedila, morali su joj biti priznati svi troškovi koji su nastali u tom drugom pokušaju. Umjesto 400 kuna čitateljicu je trebalo biti dosuđeno 1080 kuna. Zašto to nije tako riješeno, ostaje joj da čeka odgovor Suda ili Ministarstva financija.