Home / Tvrtke i tržišta / Bezglutenska hrana šansa je koju domaća industrija još ne koristi

Bezglutenska hrana šansa je koju domaća industrija još ne koristi

Globalno tržište bezglutenske hrane na godinu raste 10 – 15 posto, a proizvodi suženog asortimana tripot su skuplji od običnih. U Hrvatskoj ih još nitko ne proizvodi.

Višestruki su distribucijski kanali kojima se plasiraju takvi ‘proizvodni viškovi’ i uz klasične distributere veliku ulogu imaju europski trgovački lanci koji svojim robnim markama (čiji je udio na tržištu između 22 i 25 posto, ovisno o prodajnoj kategoriji) postižu cjenovnu konkurentnost i izgrađuju krovni imidž brenda. Sljedeći su izazov klimatske (ne)pričlike koje znatno utječu na robne viškove/manjkove (najbolji je primjer za to maslinarstvo) te nacionalnu proizvodnju čine vrlo nesigurnom djelatnošću na dulji rok, a ne pomaže ni regulativa Europske unije koja pokušava uvesti red u ukupnost proizvodnih kapaciteta, često zanemarujući pojedinačne nacionalne interese i tradiciju (primjer ribarstva i izlovnih kvota).

Zbog toga mi je veoma čudno što u Hrvatskoj već nije počela proizvodnja proizvoda s višom dodanom vrijednošću, a čija cijena i asortiman omogućuju dodatnu zaradu, opskrbu kanala HoReCa te obogaćivanje prodajnog asortimana u turizmu.

Povod je za takav zaključak trend koji sam primijetio u Italiji i Austriji. McDonald’s Austrija upravo je izbacio na tržište bezglutenski hamburger, a Despar Italija uveo liniju bezglutenskih proizvoda Djoko life, nazvanu po srbijanskom tenisaču i ‘opinion leaderu’ Novaku Đokoviću koji je, kažu, postao prvak nakon što je kao sportaš prešao na isključivo bezglutensku prehranu.

U Hrvatskoj za sada nitko ne proizvodi takve proizvode, a osim mogućnosti koju pruža država za oboljele od celijakije (određena količina bezglutenskog brašna besplatno) takvi proizvodi mogu se kupiti u drogerijama i na sličnim prodajnim mjestima poput Drogerie Markta, po cijeni tri puta višoj od ‘običnih’ proizvoda, ali s vrlo suženim asortimanom! Posebice su izazov slatki proizvodi kao što su keksi ili čokolada…

Svoga sam sina za test počastio bezglutenskom pizzom u Tarvisiju, konzumiranoj u lokalnoj pizzeriji, i prvi je put pojeo dvije pizze utvrđivši da su mu to najbolje koje je pojeo u životu!

Tržište bezglutenske hrane ‘teško’ je oko šest milijardi na godinu i godišnja je stopa rasta toga tržišta od deset do petnaest posto u sljedećih pet godina, a Europa je drugo najveće tržište iza Sjeverne Amerike (četrdeset posto realizacije!). Najveći su europski proizvođači Schär i Hammermühle. Ciljana skupina potrošača može se segmentirati na celijakije (bolest s epidemijskim trendom porasta), sportaše (Novak Đoković kao ‘opinion leader’), mlade (primjer Jakova Munjize), trendsetere, umirovljenike i druge.

Budući da su ti proizvodi skuplji od običnih i nude dijetni učinak, osim efekta novotarije omogućuju i manje logističke troškove koji su u distribuciji prehrambenih proizvoda često ograničavajući faktor; i jedan napunjeni kamion vrijedi barem od četiristo do petsto tisuća kuna napunjen takvom robom, što omogućava manji udio logističkih troškova u ukupnoj cijeni proizvoda.

Otežavajuće su zapreke za ulazak u taj biznis gradnja posebnog izdvojenog proizvodnog pogona (proizvodi moraju biti odvojeni od običnih), pronalaženje kvalitetnoga proizvodnog voditelja te dobivanje dozvola od mjerodavnog ministarstva. Znači, u pripremi treba investirati najmanje tristotinjak tisuća eura u proizvodne kapacitete i sirovine za početni, uži asortiman te imati strpljenja za dobivanje dozvola.

Takvi iznosi i vrijeme u odnosu na potencijalnu prednost prvoga pokretača, uza standardne troškove ulaska u trgovačke lance i marketing, ne bi trebali biti prevelik izazov ni za jednu od naših ozbiljnijih proizvodnih tvrtki!