IZBOR REVIZORA Oko 120 ‘neprofitnih’ obveznici su revizije od ove godine

Neprofitne organizacije čiji prihod u prošloj godini prelazi deset milijuna kuna postale su obveznice revizije, a one s prihodom većim od tri milijuna kuna obveznice skraćene revizije. To bi trebalo osigurati bolji uvid u njihove financije koje su izazivale dosta prijepora u javnosti.

Trgovačka društva i neprofitne udruge čiji godišnji financijski izvještaji koje će sastavljati za 2015. podliježu obvezi eksterne revizije moraju do kraja rujna izabrati revizora i s njim skloptiti ugovor kojim će urediti međusobna prava i obveze. Odluku o izboru revizora donosi skupština trgovačkog društva odnosno ovlašteno tijelo druge pravne osobe. Neki poslovni subjekti dužni su osnovati i revizorski odbor, kao zasebno tijelo čija je zadaća praćenje i nadgledanje postupka revizije. Revizorski odbor može skupštini društva dati preporuku o izboru revizora.

Obvezi revizije podliježu godišnji financijski izvještaji velikih i srednjih trgovačkih društava te trgovačkih društava neovisno o pravnom obliku organiziranja i veličini kojima je prihod u prethodnoj godini bio veći od 30 milijuna kuna. Također, obvezi revizije podliježu izvještaji poslovnih subjekata za koje je takva obveza uređena posebnim propisima. Novina koja se prvi put primjenjuje u 2015. odnosi se na neprofitne organizacije.

Od 2015. i neprofitne organizacije čiji prihod u prethodnoj godini prelazi deset milijuna kuna postale su obveznice revizije, a neprofitne organizacije s prihodom većim od tri milijuna kuna obveznice skraćene revizije. Uvođenjem obvezne revizije financijskih izvještaja određenih neprofitnih organizacija neće se znatno povećati broj poslovnih subjekata čiji su izvještaji prije javne objave prošli postupak reviziranja (procjenjuje se da oko 120 neprofitnih organizacija podliježe obvezi potpune revizije), ali korisnicima informacija trebalo bi dati po uzdanju sliku o načinu raspolažanju sredstvima tih organizacija.

Upravo je zadaća revizora osigurati da se korisnici informacija iskazanih u godišnjim financijskim izvještajima mogu s više sigurnosti osloniti na te informacije. Na temelju uvida u poslovnu dokumentaciju i u podatke klijenta, revizor se očituje o tome koliko su podacima iskazani u izvještajima pouzdani i objektivni.

Tijekom revizije revizor ispituje pouzdanost i relevantnost podataka iskazanih u izvještajima, pregledava dokumentaciju kako bi došao do relevantnih spoznaja te na kraju postupka daje svoje mišljenje. On može dati pozitivno mišljenje, mišljenje s rezervom, može se suzdržati od davanja bilo kakvog mišljenja ili dati negativno mišljenje o kvaliteti podataka iskazanih u izvještajima. Revizorsko mišljenje važna je sugestija, možda zelena ili crveno svjetlo potencijalnim investitorima, poslovnim partnerima, donatorima, udjelnicima i drugim zainteresiranim subjektima. Revizorsko mišljenje mora se javno objaviti kako bi bilo dostupno svim zainteresiranim subjektima.

Uslugu revizije mogu obavljati revizorska društva koja zapošljavaju ovlaštena revizore i samostalni revizori koji pružaju usluge kao fizičke osobe. Ovlast za obavljanje poslova revizije dokazuje se certifikatom Hrvatske revizorske komore. Stjecanju certifikata prethodilo je polaganje ispita za ovlaštenog revizora, pri čemu se podrazumijeva fakultetsko obrazovanje, naknadno stečena teorijska znanja, praktično iskustvo i tek onda položen odgovarajući ispit. Zadržavanje jednom stečenog certifikata uvjetovano je stalnim stručnim osposobljavanjem, što sve nadzire Hrvatska revizorska komora. Dakle, normativno je osigurano da revizorske usluge može pružati samo osoba koja zadovoljava postavljene uvjete stručnih znanja. Uz ovo opće pravilo, propisi o reviziji uređuju brojne slučajeve zabrane obavljanja revizije u poslovnim subjektima s kojima je revizor poslovno, vlasnički ili na drugi način povezan.

Tako revizor ne smije obavljati reviziju u trgovačkom društvu u kojem je vlasnik udjela ili dinamika, u društvu za koje sudjeluje u vođenju poslovnih knjiga, u društvu u kojem je on, njegov bračni drug ili srodnik po krvi u pravnoj liniji do drugog stupnja član uprave, nadzornog odbora, prokurist i dr. Stranke ugovora o obavljanju usluga revizije moraju o tome voditi računa, ne samo zbog zaprijećenih prekršajnih kazni nego i zbog mogućih štetnih posljedica za korisnike revidiranih financijskih izvještaja.

Troškove revizije snosi poslovni subjekt koji podliježe reviziji. Revizor je samostalan, dužan je reviziju obaviti prema propisanim procedurama i pravilima struke uređenima u Međunarodnim revizionskim standardima, no plaća ga subjekt čije financijske izvještaje ispituje i provjerava. U Hrvatskoj se u jednom razdoblju primjenjuju obvezni cjenik revizorskih usluga koji je propisao ministar financija, ali ta je obveza ukinuta i sada se cijene slobodno ugovaraju.