Biskupi mogu pogađati tko ih je ovaj put odveo u Hrvatsku do Drine

U takvu okružju, na Banovini u predgrađu Siska, pred dopisnicima francuskih medija uprizorio se ustaša Alija Šiljak, bojovnik i časnik tadašnjeg šefa HOS-a Dobroslava Parage, urešen pripadajućim ustaškim znakovljem. U šatoru sjedi Alija, iza njega velika Pavelićeva slika. I tumači francuskim dopisnicima Hrvatsku do Drine. Sve je to, dakako, objavljeno u francuskim medijima, baš u trenutku kad se francuska politika lošila oko priznanja. Pozitivna posljedica tog ustaškog ‘eventa’: Tuđman je raspustio HOS i integrirao ga u HV. No ustaša Alija nastavio je navlas jednake aktivnosti godinu dana poslije u BiH. Do danas nisu rasvjetljene uloge iz te priče: tko su bili Paraga i Šiljak – istinski sljedbenici Ante Pavelića, suradnici jugoslavenskih tajnih službi, ‘korisne budale’ tajnih službi ili od svega pomalo? Tko ih je puštio da čine to što su činili, tko im je doveo strane novinare? Tko su bili njihovi sljedbenici: momci koji su tražili radikalnu identifikaciju s NDH kao odgovor na divljačke napade JNA i srpskih vojski, istinski sljedbenici nacifašističke ideologije ili provokatori ubačeni od protivničkih službi…? Vjerojatno opet od svega pomalo. Otada je prošlo, eto, već četvrt stoljeća.

Radikalna desnica koja bi otvoreno kokećirala s ideološko-političkim postavkama neonacizma u Hrvatskoj nikad se nije politički artikulirala i na izborima nikad nije postala politički relevantna. Ali zato je hrvatski javni prostor danas popunjen aferama i ispadima na razini nacifašističkih simbola: svastike, ušatog ‘u’, bijeloga početnog polja na grbu zastave, a u posljednje je vrijeme apsolutni hit postao ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’.

Akademik Josip Pečarić zaista je objeručke prihvatio prijedlog Branka Borkovića da se u današnju Hrvatsku vojsku uvede pozdrav ‘Za dom spremni’. Jer je to, kao, stari hrvatski pozdrav. Kao što je i Ante Pavelić samo jedan ugledni pravnik. I odlučio je takav prijedlog otvorenim pismom (da ga ne bi netko utajio) uputiti na ciljane adrese, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i šefu oporbe Tomislavu Karamarku. Niz prijedloga tzv. hrvatske desne inteligencije zdušno je podupiro i potpisao inicijativu, uključujući dvojicu biskupa, mons. Košića i mons. Pozaića. Predsjednica ju je glatko odbila poručivši kako je riječ o inicijativi na razini provokacije, Karamarko im je poručio da HV ima svoje savršene pozdrave. Mediji, osobito oni lijevog spektra, zasluženo su sajekli inicijativu.

Duboko se ne slažem s njihovom agitpropovskom argumentacijom, ali slažem se da je takve politički nepismene i politički nekulturne provokacije nužno sajekli u korijenu. No sve to nije omelo predsjednika HKB, nadbiskupa Puljića, da tumačeći postupke dvojice biskupa uskoči u novu zamku predlažući stručni skup i, bude li potrebno, referendum o pozdravu ‘Za dom spremni’. Epilog: Branko Borković pridružuje se Srbovu HSP-u, najavljuje novu desnu koaliciju koja će u izbornom programu imati referendum o pozdravu ‘Za dom spremni’. HDZ i sve pristojne stranke desnog centra od toga se moraju ograditi. Jer to nalaže europsku političku pristojnost. Stvara se metež na desnici. Crkva si je preko dvojice biskupa i nadbiskupa zatvorila usta na tu temu svrstavši se desno od pristojnoga. Ljevica ima razloga za zadovoljstvo jer je desnica još jednom glatko progutala izbornu fašističku udicu. A biskupi mogu pogadati tko ih je ovaj put odveo u Hrvatsku do Drine.