Nakon smrti Boga i kraha utopija, na kojem duhovnom i moralnom osloncu želimo graditi svoj zajednički život, pita se Todorov. Tragajući za duhovnim i moralnim osloncem, pojmovnim okvirom na kojem bismo mogli graditi zajednički život, Todorov je dospio do – humanističke inačice prosvjetiteljstva.
Istina, prosvjetiteljstvo pripada prošlosti, pa ipak za njega se ne može reći da je ‘prošlo’, jer ne označava samo povijesno razdoblje u osvit i nakon Francuske revolucije, već pristup pogledu na svijet, smatra Todorov. Stoga ga i dalje spominjemo, optužujući ga da je izvor naših starih i postojećih zala, kolonijalizma, genocida…i ili mu se pak obraćamo za pomoć.
Stoga Todorov predlaže da se ‘iznova upali svjetlost prosvjetiteljstva’.
