Mladić koji je odlučio napustiti radno mjesto financijskog analitičara nakon šest mjeseci rada u lokalnoj tvrtki za financijsko savjetovanje u dobroj je vjeri izlažući svoje argumente upozorio na problem koji se javlja u dijelu mlade populacije na tržištu rada. Naime, ustvrdio je da tijekom rada u tvrtki ‘nije vidio ni sunca ni mjeseca’, da je bio potplaćen, da su ljudi na sličnim poslovima na Zapadu znatno bolje plaćeni…
Ponuđena mu je fiksna plaća čiji neto korespondira s iznosom u domaćim financijskim institucijama za položaj s njegovim predznanjem i iskustvom, uz varijabilni dio koji godišnju plaću može udvostručiti u odnosu na fiksni dio. To nije prihvatio, ali bio bi spreman raditi za malo veću fiksnu plaću (bez varijabilnog dijela jer misli kako će ga ‘možda biti, a možda i neće’). Nažalost, morat će ono što smatra idealnim radnim uvjetima potražiti u nekoj drugoj sredini, ali bilo bi dobro da vodi računa o tome da radna mjesta nisu pod zaštitom UNESCO-a i da se ne stvaraju političkim dekretom.
Spremnost na malo veću fiksnu plaću bez varijabilnog dijela upozorava na razinu promašenog uvjerenja da je obećani fiksni dio naknade neraskidiv s ekonomskom realnošću i tvrtkinom sposobnošću da stvori pozitivan novčani tok iz kojega će mu plaćati fiksnu naknadu te izrazitu nespremnost na nagrađivanje u skladu s ostvarenim tvrtkim rezultatima. Istodobno, ambicija rada u sredini u kojoj će ‘vidjeti sunce i mjesec’ upućuje na to da još vlada razmišljanje da svi rezultati moraju doći odmah i bezuvjetno.
Nažalost, stvarni je život nešto drugo – najprije treba prihvatiti to da u tržišnom gospodarstvu utilitaristička škola ne drži vodu (ona koja smatra kako bi se rezultati trebali dijeliti približno jednako među dionicima), nego je mnogo primjerenija škola utemeljena na simetriji, odnosno jednako prilici za sve. Mladenačko nestrpljenje u želji za što ranijim ispunjenjem zacrtanih ciljeva katkad nastoji preskakati stepenice kako bi ispunilo vlastita očekivanja, koja nisu nužno pogrešno postavljena, ali moraju uzeti u obzir vremensku dimenziju. Nadalje, treba naučiti razliku između efektivnosti i efikasnosti. Efektivno znači raditi ono što se treba, a efikasno sugerira obavljanje rada uz odgovarajuću količinu učinkovitosti. Drugim riječima, fiksni dio naknade naknada je za efektivnu komponentu, a varijabilni za onu koja se bavi efikasnošću. Istodobno, usporedba s vanjskim svijetom i usporedivim položajima u bilo kojim uvjetima treba biti utemeljena na svim relevantnim argumentima (porezno opterećenje rada, rigoroznost selekcijskog procesa, konkurencija za radna mjesta, specifičnosti branše itd.). Uspoređivanje s vanjskim svijetom utemeljeno na pričama iz filmova može potpuno zavarati.
