Najbolji na svijetu

Čini se loše, no sve ovisi o tome kako se gleda na loš rejting. Naime, u svijetu ima oko 17 tisuća sveučilišta, pa je 650. mjesto još unutar tri ili četiri posto svih sveučilišta u svijetu.

Najstvici najpoznatijih svjetskih sveučilišta odavno nema velikih promjena. Prema bodovanju QS World University Rankings, u vrhu je uvijek nekoliko istih, najzvučnijih imena poput pobjednika za 2014./2015., američkog Instituta za tehnologiju iz Massachusettsa (MIT). Najviša mjesta osvojili su i Sveučilište Cambridge, Imperial College London, Harvard te Oxford, a Sveučilište u Zagrebu, nažalost, našlo se na neslavnome 650. mjestu, što je nastavak davanja niskih ocjena najjačemu hrvatskom sveučilištu. Ljestvicu, inače, sastavlja britanska tvrtka Quacquarelli Symonds (QS) koja se bavi obrazovanjem i istraživanjem, pri čemu najviše bodova donose akademski ugled (40 posto), odnos između broja akademskog osoblja i studenata te citiranje istraživanja u drugim znanstvenim radovima (po 20 posto).

Rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras slaže se da je prijašnjih godina Sveučilište bolje stajalo na tim listama, no to smatra posljedicom smanjenja financiranja – posljednjih se godina smanjilo za više od 30 posto. Te rang-liste, objašnjava, oslanjaju se samo na znanstveni rezultat (output), koji je doista pao, ali ako se gleda broj proizvedenih relevantnih članaka u odnosu na financiranje, hrvatska sveučilišta ne stoje tako loše, nego u odnosu na gospodarsku snagu i mnogo bolje nego što bi se očekivalo.

U svijetu ima oko 17 tisuća sveučilišta, pa je i 650. mjesto još unutar tri ili četiri posto svih sveučilišta u svijetu. Hrvatska za znanost i obrazovanje izdvaja samo 0,72 posto BDP-a, a sve zemlje Europske unije između 1,2 i pet posto. Prije nekoliko godina Hrvatska je izdvajala samo 140 eura po stanovniku, Portugal kao jedna od manje razvijenih zemalja EU čak tristo eura, a Njemačka 540 eura po stanovniku. Od tada su se ti odnosi još pogoršali. Udio financiranja znanosti i obrazovanja u BDP-u trebao bi biti podjednak onom u ostalim europskim zemljama. Znanost i obrazovanje treba shvatiti kao ulaganje, ne kao trošak, jer su se zemlje koje su više ulagale u obrazovanje prije gospodarski oporavile – naglasio je Boras.

Tvrdi da se hrvatska sveučilišta u svojem okružju, pa i u Europi, ubrajaju u najkvalitetnija. Nakon što diplomiraju ovdje, naši stručnjaci s lakoćom nalaze posao vani i sposobni su uključiti se u najzahtjevnije struke i najbolje znanstvene institute. Pogotovo se to odnosi na medicinu, agronomiju, tehničke, biotehničke te mnoge društvene i humanističke struke.

Kriteriji prema kojima se formiraju te liste, istaknuo Boras, prilagođeni su bogatim anglosaksonskim privatnim sveučilištima. One, naprimjer, mjere i koliko je nobelovaca zaposleno, drži li se nastava na engleskom jeziku, koliko je ukupno članaka objavljeno u relevantnim svjetskim časopisima, što prije svega ovisi o uloženom novcu. Pri tome uopće ne uzimaju u obzir kvalitetu nastave, a ni humanističke ni društvene struke. Neka istraživanja pokazuju, ističe Boras, da hrvatska sveučilišta proizvode barem jednaku količinu, ako ne i znatno više znanstvenih članaka po uloženom euru.

Inače, zagrebačko sveučilište među pet je najvećih u Europi s 29 fakulteta, tri umjetničke akademije i sveučilišnim centrom, Hrvatskim studijima. Nedavno je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) donijelo i odluku kojom se sveučilištima omogućuje da znanstvene novake zadrže kao asistente, odnosno da njihove koeficijente za plaće iskoriste za njihovo zapošljavanje u docentskom statusu, što će omogućiti zapošljavanje više od 1300 znanstvenih novaka. Boras isto tako upozorava da bi sveučilišta trebala učiniti sve da zadrže najkvalitetnije profesore i iznad 65 godina života.

Prepoznatljivost i atraktivnost hrvatskoga visokog obrazovanja u svijetu kao dio politike internacionalizacije tema je kojom se zbog nedovoljnih resursa MZOS ne bavi dovoljno intenzivno, stoga su u akcijskom planu za internacionalizaciju visokog obrazovanja prepoznate određene mjere koje želimo provesti da bismo promicali hrvatsko visoko obrazovanje i učinili dostupnijim i prepoznatljivim u međunarodnome visokoobrazovnom prostoru. Budući da su najpoznatija rangiranja utemeljena na samo jednoj od mnogih dimenzija visokog obrazovanja, znanstvenoj produkciji, uzrok položaja hrvatskih sveučilišta velikim je dijelom nedovoljno ulaganje u znanost. Udio hrvatskog BDP-a za istraživanje i razvoj u 2013. iznosio je 0,81 posto BDP-a, što je povećanje u odnosu na godinu prije, no još je ispod prosjeka EU od 2,01 posto BDP-a – rekli su u MZOS-u.

Suprotno trendovima u najrazvijenijim državama EU, većina tog novca javni su izdaci. U Ministarstvu ohrabrujućim smatraju to što su Hrvatskoj pristupanjem EU postali dostupni drugi izvori financiranja znanstvene djelatnosti. Osim sredstava iz programa ‘Obzor 2020.’ glavni su izvor financiranja fondovi u sklopu kohezijske politike EU (europski strukturni i investicijski fondovi). MZOS-ov je cilj stoga unaprijediti apsorpciju fondova EU za istraživanje i razvoj jačanjem kapaciteta odabranih ustanova te poticanjem potrebe za tim fondovima u poslovnog i znanstveno-istraživačkoj zajednici. Podsjećaju da je model financiranja znanstvene djelatnosti promijenjen u proteklih nekoliko godina od državnog upravljanja prema državnom nadzoru znanstvenog sektora u Hrvatskoj. Budući da je kvalitetu nastavnih djelatnosti teže mjeriti jer nema primjenjivih kvantitativnih pokazatelja koji bi omogućili jednostavno rangiranje, navode u MZOS-u, Europska komisija nedavno je lansirala novi alat U-Multirank. On ne služi toliko rangiranju koliko međusobnom uspoređivanju visokih učilišta. Visoka učilišta popunjavaju svoje profile, na temelju čega se uspoređuju s drugim sveučilištima u svijetu. Međutim, s obzirom na to da se još razvija, podaci na portalu nisu cjeloviti i pouzdani.