Ni vlast ni oporba ne priznaju da BDP raste zbog realnog sektora

Proizvodni sektor prošlih godina proveo bolne rezove da bi došao u kondiciju iskoristiti ulazak u Europsku uniju. I usput se nositi s nimalo lakšim domaćim birokratskim zaprekama i podmetanjima.

Umjesto da rast BDP-a pripisuju sebi, ministri su najprije trebali zahvaliti poduzetnicima, menadžerima i zaposlenicima u realnom sektoru koji su zemlju izvukli iz recesije.

Ekonomiji je općeprihvaćeno da su generatori rasta bruto domaćeg proizvoda osobna i državna potrošnja, investicije i neto izvoz. Sudeći prema reakcijama iz SDP-a i HDZ-a, na vijest Državnog zavoda za statistiku da je BDP u drugom kvartalu 2015. rastao prema stopi od 1,2 posto, što vrijedi u svijetu, ne vrijedi u Hrvatskoj. U Hrvatskoj postoji jedan jedini generator rasta (ili pada BDP-a). To su – političari! Nevjerojatno koliko su svi oni, iz vlasti ili oporbe, općenjeni svojom mesijanskom ulogom. Oni i samo oni! Iz SDP-a i vladajuće koalicije u cijelini neočekivano visoku stopu rasta odmah su pripisali sebi i reformama koje su u ovome mandatu navodno proveli. Premda podaci upućuju na to da je glavni ‘input’ došao iz realnog sektora (izvoz i investicije izvoznog sektora), ministar financija Boris Lalovac upao je u zamku predizborne euforije i pozornost usmjerio na – osobnu potrošnju. Koja je, prema njegovu mišljenju, rasla zato što je Vlada malo rasteretila poreznu presiju na dohodak.

To, međutim, može biti samo dojam. Impresija. Jer, kao ni prethodni ministri financija, tako ni Lalovac nema ekonomijski model koji bi dokazao da je rast osobne potrošnje posljedica upravo i samo maloga poreznog rasterećenja. A možda je velik rast izvoza više pridonio rastu osobne potrošnje? Zar nije logično da su izvoznici zaradom od prodaje izvan Hrvatske potaknuli svoje zaposlenike da više troše? Zar tu multiplikativni učinak za lokalnu zajednicu ne bi bio veći? Te mogućnosti u glavama političara, a pogotovo ne u izjavama, nije bilo i nema. Ili, potpredsjednik Vlade Branko Grčić jedva je dočekao da se investicije slabašno probude da bi opet počeo zanemarivati doprinos izvoza. Pokušava dokazati kako prije tri godine nije imao krivo kad je igrao na kartu investicija kao presudnoga generatora za izvlačenje iz recesije.

Zar iskustvo s farbanjem tunela nije bilo dovoljno da političari shvate kako ima dobrodošlih i nedobrodošlih investicija? Investicije koje mogu donijeti zdrav i održiv rast BDP-a jesu one u proizvodnju namijenjenu izvozu. Investicija u gradnju besmislene pruge od Križevaca do Bjelovara, primjera radi, kratkotrajno će dignuti BDP, a onda će ga godinama urušavati. Umjesto da rast BDP-a pripisuju samo sebi, ministri Milanovićeve vlade najprije su trebali zahvaliti poduzetnicima, menadžerima i zaposlenicima (može i drugačijim redom, izbori dolaze, treba imati razumijevanja…) koji su zemlju izvukli iz recesije. Pa tek onda sebi pripisati poneku zaslugu.

Ni u HDZ-u nema vizionarstva. Ni ministri vlade u sjeni u svojim istupima ne stavljaju na prvo mjesto realni sektor. I njima bi pala kruna s glave da odaju priznanje poduzetnicima, menadžerima i zaposlenicima u realnom sektoru. Može se razumjeti kad političari u oporbi obezvredjuju doprinos onih na vlasti. Ali zašto vrijedati izvoznike olakom tvrdnjom da izvoz raste samo zato što u EU vlada konjunktura? Kao da je to samo prilika koju je trebalo iskoristiti. A proizvodni sektor prošlih godina proveo bolne rezove da bi došao u kondiciju iskoristiti ulazak u EU. I usput se nositi s nimalo lakšim domaćim birokratskim zaprekama i podmetanjima. Čak i kad se vladajućima omakne ispravan zaključak, iz oporbe će ih susjeći i vratiti na prešutno sličan pristup ekonomiji. Tako je u fiskalnim smjernicama 2016. – 2018. zaključeno da će glavni poticaj planiranom rastu dati proizvodnja robe i usluga za izvoz. Nova nada HDZ-a, navodno budući ministar financija Tomislav Čorić, odmah je na to reagirao. Kakav izvoz? Samo nas investicije mogu izvući. U tome se Čorić slaže s Grčićem! Bilo je dovoljno samo malo oživljavanje da se političari vrate maštanju o njima tako omiljenim imaginarnim investicijama. Uz to sada ministar Lalovac najavljuje, ako SDP ostane na vlasti nakon izbora, dalje niže poreze na dohodak kako bi se dizala osobna potrošnja. Na to se iz HDZ-a uopće ne obaziru. Ne napadaju da je to pogrešno. Ili da ima boljih načina rasterećenja (proizvodnih troškova). Tu postoji prešutno slaganje. Prije desetak dana omiljeni sindikalni lider i misilac Vilim Ribić kandidirao se za ‘Nobelovu nagradu’. Dao je ‘genijalno’ rješenje kako dizati BDP u Hrvatskoj: ‘Najvažnije je pokrenuti proizvodnju, povećati potrošnju kako bi se stvarala potražnja, a tako rasla proizvodnja i otvaranje novih radnih mjesta.’ Kako jednostavno! Kako genijalno! Kako se toga nitko nije sjetio!? Mislio sam se zafrkavati s tom njegovom izjavom. Ali kad vidim da i u vrhovima političkih stranaka sadašnji ili budući kreatori ekonomske politike imaju slične ideje – smijeh je prisjeo.