Nijedno moje ulaganje nije propalo, ali još nije uspjelo – sva životare

Prošle su tri godine otkako je osnovan ZIP. Jesu li rezultati u skladu s očekivanjima? – Mnogo se toga napravilo, ali nismo samo mi na to utjecali nego su se općenito počele događati razne stvari na startup-sceni u zadnje dvije-tri godine. ZIP se dosta profesionalizirao, nismo samo inkubator jer nam se veći dio posla odnosi na međunarodnu suradnju, rad s domaćim i stranim institucijama, sponzorima itd. Prije godinu i pol ušli smo u novu fazu i nakon uspješne kampanje crowdfundinga, u kojoj smo prikupili 68,7 tisuća funti, od inkubatora postali akcelerator. Sada umjesto samo znanja i rada s timovima možemo ulagati i novac i osigurati im neki manji iznos za pokretanje tvrtke. Dosad smo uložili u tri tima – Tutod, SnapTap i Thorium – koja su se pokazala najbolja u generaciji i spremni smo investirati u još tri. Uložili smo 100-150 tisuća kuna po timu, a još su toliko dobili od države. Još je rano da ocjenjujemo uspješnost tih projekata.

Koliko je timova dosad prošlo kroz ZIP i što je rezultat? Koliko je tvrtki zaživjelo? – Prošlo je sedam generacija timova s 49 timova, a osnovano je više od 20 tvrtki, ne samo u Hrvatskoj, nego u SAD-u, Bugarskoj, Mađarskoj itd., ovisno gdje je netko dobio investiciju ili koje je tržište htio otvoriti. Dio ih je odustao ili su našli posao ili rade s istom tvrtkom na drugom projektu, ima različitih priča. Osim ta tri u koja smo mi investirali, investiciju su dobili Greenpie i Colom.io od bugarskog VC fonda Eleven, Madbarz od mađarskog Traction Tribea, a Tourism4me sada ide u francuski akcelerator 33entrepreneurs. Na godinu primimo između pet i deset timova, a uspješnima se pokažu jedan ili dva. Shvatili smo da radimo pogrešku kada primimo timove koji su u ranoj fazi razvoja nekog proizvoda jer njima ta edukacija od četiri mjeseca nije dovoljna.

Raste li interes? Jesu li danas projekti raznolikiji? – Količina prijava nije mnogo veća, i dalje ih je 30 do 50. No kvaliteta i dobarost projekata povećali su se od lani otkako smo najavili ulaganja. I dalje je dominantan sektor IT i mislim da će tako ostati jer takvi se projekti mogu relativno brzo i jeftino razviti. Imali smo i nekoliko hardverskih projekata i to nas uvijek zaintrigira, ali oni su mnogo komplikiraniji i skuplji. Ako se nešto dobro ne napravi, mora se baciti u smeće, kod softvera je mnogo lakše modificirati proizvod. Hardver je općenito mnogo skuplji jer je razvoj takvih proizvoda dug. Svi će reći da je Mate Rimac brzo razvio svoj električni auto, ali on na tome radi već osam godina i još uvijek nema gotov proizvod nego prototip. Takav proizvod iziskuje mnogo vremena i ozbiljan tim stručnjaka iz raznih područja.

Što su novi trendovi u svijetu, u kojim se područjima može očekivati bum raznih startup-projekata? – Jedan od glavnih trendova je internet stvari (Internet →)

Naša sugestija Vladi bila je da se koncentrira na manji broj tvrtki koje će dobiti konkretnije iznose poticaja. To je poslušano. U međuvremenu došli su pristupni fondovi, ali premalo je novca za tvrtke, a natječaji se provode presporo zbog neefikasne uprave.

Možda će i kod nas biti akceleratora koje osnivaju velike tvrtke jer je to trend vani. Sa stranim je tvrtkama problem što njihove majke često već imaju svoje akcelatore, u koje teško mogu ući hrvatski startupovi a očekuje se da će glavnina novca otići u Hrvatsku i Srbiju. Kada se napokon pokrene fond, to će biti dobra vijest za naše startup-tvrtke. Drugi je nacionalni fond, koji se pokreće u suradnji sa Svjetskom bankom. I ta priča traje već tri, četiri godine jer je uvijek bio problem tko će dati novac. Svi su ministri financija to odbijali. U međuvremenu pojavilo se mnogo domaćih startup-tvrtki i shvatio se da kaskamo i da treba nešto učiniti pa se krenulo s kreditom Svjetske banke. Trenutačno se očekuje objava natječaja za izbor društva za upravljanje fondom, što potom mora odobriti i Svjetska banka itd. Sumnjam da će to biti do kraja godine. No za očekivati je i da taj fond u idućoj godini počne funkcionirati pa bismo tako dogodine trebali imati dva VC fonda.

To će biti ogromna razlika u odnosu na dosadašnje izvore financiranja koje su startup-tvrtke imale na raspolaganju. Hoće li ti fondovi imati dovoljno meta za ulaganja budući da je riječ o većim iznosima? – Nije jednostavno naći mnogo startup-tvrtki u koje bi uložile milijun ili više eura. Mobilne aplikacije nisu ta razina projekata. Nekoliko se godina natežemo oko tih fondova i onda se čudimo da ljudi odlaze vani. No s prvim ulaganjima VC fondova ljudi će vidjeti da se može dobiti ozbiljan novac i pokrenuti ozbiljan projekt i onda će krenuti novi val. U prvoj fazi bit će problema tko će ulagati u tu ‘seed’ fazu, ali zato je i plan VC fondova da u početku rade i te manje investicije od 100 do 200 tisuća eura i na neki način potaknu ljudje da im dođu bliže i pripreme se za veće investicije. Mnogo se stvari treba poklopiti za uspješnu investiciju. Nama je problem i to što krećemo iz male države pa i taj ‘proof of concept’ može biti kriv i jednostavno je malo tržište i malo kupaca koje možete ciljati. Zato je i logično da startup-tvrtke idu vani jer je tamo tržište nemjerljivo razvijenije i ako uspiju doći do toga da ih tržište prepozna odmah mogu imati milijune kupaca.

Bilo bi dobro da im barem sjedišta i dio razvoja ostanu ovdje. – To je koncept koji je zaživio i koji nije sporan. Farmeron, Shouthem i slične tvrtke vani imaju prodaju i marketing, a ovdje razvojni centar. Moraju imati prodaju vani da budu bliže tržištu. Na kraju krajeva, Amerikanci vole čuti na telefon Amerikanca. Farmeron, primjerice, u Osijeku i Zagrebu zapošljava 30-ak ljudi, a u SAD-u ih ima sedam, osam.