BRITO

Šef InBeva želi ostvariti najveće preuzimanje u industriji piva. Najveći proizvođač piva na svijetu, već se dva teška spojila, nova bi tvrtka vrijedila 275 milijardi dolara. Koliko će vrijediti transakcija, još se ne zna pouzdano, ali procjenjuje se da bi InBev mogao ‘keširati’ 98 milijardi dolara i još deset milijardi za namiru SABMillerova duga.

Pojedini konkurenciju! Zadnja InBeova ozbiljnija kupnja bila je preuzimanje američkog Anheuser Buscha 2008. za 52 milijarde dolara i tada je bila riječ o blockbustere kupnje. Kada bi InBev zaista odlučio ići do kraja, pola posla obavio bi uvjeravanjem tek dva dioničara, što može značiti ili vrlo lako ili vrlo teško preuzimanje. Američki duhanski div Altria posjeduje 27 posto, a kolumbijska obitelj Santo Domingo ima 15 posto, tako da bi već s njihovim pristankom stvar bila više-manje riješena. Žaliti se sigurno neće nekih 1700 menadžera SABMillera, koji bi u preuzimanju zaradili u prosjeku 650 tisuća funti (milijun dolara) s obzirom na udjele koje su dobili, a šef Alan Clark podebljao bi vlastiti račun za oko 40 milijuna funti, naravno uzimajući kao kriterij trenutačno kreiranje vrijednosti dionice.

Iako je nominalno drugi na svijetu, SABMiller sa sjedištem u Londonu znatno je slabiji u usporedbi s AB InBevom. Kompanija usidrena u za tako moćnog igrača majušnoj Belgiji ove godine očekuje 13,4 milijarde dolara dobiti uz prihod od 45,1 milijardu dolara, a SABMiller ostvario je dobit od 4,8 milijardi dolara na 22,1 milijardu prihoda i ima udio od 9,7 posto na svjetskom tržištu. Ugrubo, drugi na svijetu upola je manji od prvog, ali InBev je do prvog mjesta došao upravo proždiranjem konkurencije, organski rast nikad nije bio poseban faktor u širenju. Niz je mogućih prepreka tom uistinu impresivnom mogućem spajanju, među kojima se ističe regulatorni problem. Dva najveća globalna igrača, zdrav razum odmah sugerira, imat će velikih problema s raznim regulatornim tijelima s obzirom na to da bi InBeova akvizicija stvorila pivo čudovište, kako se časopis Economist slikovito izrazio. Osim očitog analitičara navode vrlo različite upravljačke kulture, SABMillerovu razgranatu strukturu udruživanja s drugim proizvođačima na određenim tržištima i jednostavno veličinu novog entiteta. Što se reakcije tržišta tiče, ideja je vrlo dobrodošla čini se, na vijest o potencijalnom spajanju dionica SABMillera skočila je za 23 posto.

Trend zdravog ne popušta… S druge strane, Financial Times navodi jasne prednosti koje su isto prilično samorazumljive – rast prodaje, globalna diverzifikacija i najobičnija korporativna ambicija. Prve dvije stavke, doduše, zvuče koliko bizarno, toliko zabrinjavajuće jer ako toliko kompanija i uvjerljivi globalni lider nije zadovoljan prodajom i razinom diverzifikiranosti, čime će onda biti zadovoljna? Nikad ni sa čim, tvrdi Brito.

Način na koji smo izgradili kompaniju oduvijek je bio temeljen na stalnom nezadovoljstvu s rezultatima i dostignućima… zato nikad nismo sretni sa svojom pozicijom. Uvijek mislimo da možemo više – rekao je Brito Financial Times prije nekoliko mjeseci.

Kako je rečeno, nikad nije dovoljno, pa su u InBevu i drugim pivovarama svijeta zabrinuti zbog sporog rasta na tržištu piva, ne da ga nema, ali bi mogao biti i veći, kao i odvlačenjem pivopija na druga pića, alkoholna, čak i bezalkoholna. Trend zdravog ne popušta nikako, pa bol dijele svi jednako, od proizvođača piva do proizvođača gaziranih pića i brze hrane, a hipstersko odbijanje industrijskog piva u korist famoznog craft piva (mikropivovare koje proizvode male količine s naglaskom na kvaliteti) jednako je problematično otkad se počelo širiti i na druge segmente društva. Srećom, taj je trend ograničen uglavnom na razvijena tržišta i relativno lako rješiv – male se pivovare jednostavno kupi, kao što je nedavno SABMiller ugrabio londonsku craft pivovaru Meantime.

Afrički potencijali. U pogledu rasta prodaje, pak, SABMiller naprosto se nameće InBevu kao primarni cilj zato što je riječ o izvorno britansko-južnoafričkom biznisu, a Afrika trenutačno nudi najveći potencijal što se piva tiče i jedno je od ključnih tržišta za SABMiller (29 posto godišnjih prihoda). S druge strane, InBev baš tamo stoji slabo, pa matematika u tom pogledu stvarno nije komplicirana. Tome treba dodati da je SABMiller jedini realan cilj, Heineken i Carlsberg nisu na prodaju zato što prvo kontrolira obitelj i ne želi prodati (odbila je prošle godine upravo SABMillerov pokušaj), a drugog štiti zaklada. Usprkos nedodirljivom prvom mjestu, InBev svoju snagu izvlači primarno iz Sjeverne i Južne Amerike, tržišta na kojima ostvaruje oko 70 posto prodaje, s time da oba nude sve manje prostora za rast. Na drugim kontinentima ne stoji toliko dobro, stoga se teza o nezadovoljavajućoj diverzificiranosti i ne čini sasvim neutemeljena. U Zapadnoj Europi drži 9,6 posto, u Istočnoj 7,9 posto, u Aziji 12, a na Bliskom istoku i u Africi praktički nije prisutan. Prema procjenama, Afrika bi do 2017. trebala rasti pet, a Bliski istok četiri posto, što možda ne zvuči kao jako mnogo, ali u usporedbi s očekivanjima na drugim tržištima uvjerljivo je više. Imajući u vidu raspored trupa s druge strane, dvije bi kompanije bile vrlo dobra kombinacija s malo preklapanja. Njihova poslovanja vake za takvim spajanjem, međutim, regulatorni je aspekt iznimno važan, zato bi određeno stanjivanje na tržištima kao što su Kina i SAD bilo neizbježno.

Neugodni regulatori. U Americi bi kombinirani entitet imao na papiru oko dvije trećine ukupnog tržišta, što bi svakako bilo neugodno za tržišno natjecanje i vodilo prema smanjivanju snage InBeva (vjerojatno bi morao prodati svoj udjel od 50 posto u MillerCoorsu), kako je šef SABMillera Clark naglašavao prošle godine kada je upitan o mogućnosti spajanja, a u Kini SABMiller ima 23 posto udjela u suradnji s kineskim CRE-om i tamo proizvodi Snow, službeno najpopularnije pivo na svijetu. Prekinuti tu suradnju zbog regulatora sasvim sigurno ne bi im bilo drago, kao ni InBeov gubitak MillerCoorsa. Svakako ne presudan, tu je i potencijalni sukob interesa zbog flaširanja dvaju najpoznatijih gaziranih brendova, Coca-Cola i Pepsi. InBev ima ugovore s Pepsijem, SABMiller s Coca-Colom i teško je zamisliti nastavak obiju suradnji u slučaju spajanja. Vrijeme je, s druge strane, povoljno i nije slučajno InBev sada odlučio objaviti svoj interes, iako već godinama kruži oko SABMillera.

Dionica britanske pivovare u posljednje vrijeme ne stoji posebno dobro, najviše zahvaljujući padu na tržištima u razvoju o kojima ovisi, fluktuacijama u tečaju i spomenutoj konkurenciji mikropivovara, stoga je cijena atraktivna. Otkada je doktor književnosti i filozofije preuzeo SABMiller prije dvije godine, vrijednost dionice pala je za 14 posto, a istovremeno InBevova porasla je za čak 25 posto. Sljedeća prednost su uštede, koje se trenutačno u medijima procjenjuju na dvije milijarde dolara, nešto u čemu je InBev dokazano efikasan zahvaljujući pristupu investicijama tipičnom za investicijski fond. Kupuje perspektivnu, ali podcijenjenu konkurenciju i odreže salo, što ne čudi jer iza InBeva stoji investicijski fond 3G Capital iz Brazila specijaliziran za ‘maksimizaciju’ poslovanja. Kako Financial Times ističe u svojoj analizi, na kraju se postavlja pitanje što će Brito i InBev raditi nakon preuzimanja SABMillera, jedinoga preostalog ozbiljnoga konkurenta?

Rušenje SABMillerova rejtinga. Premda nitko nije bio iznenađen usponom bivšega konzultanta za ljudske resurse na čelnu poziciju kompanije s kojom je njegova tvrtka svojedobno surađivala, Clark se nije najbolje snašao na vrhu piramide. Rezultatima i karizmom daleko je od svog prethodnika i mentora Grahama Mackaya, zaslužnog za strelovit rast kompanije do drugog mjesta na svijetu. Čovjek kojeg poznavali i suradnici često opisuju kao distanciranog, čak i hladnog, u tadašnji South African Breweries došao je 1990. na poziv Mackaya.