Brzopotezno osnivanje tvrtke Hrvatsko drvo zaustavio je Nadzorni odbor Hrvatskih šuma. U međuvremenu se doznaje da su protiv tog projekta još neke tvrtke koje se navode kao osnivači, a svi se slažu da je tajming osnivanja bio pogrešan. Osim Pavelića, kojem bi nova tvrtka mogla biti postizborno pribježište.
Hrvatska je nekim čudom postala jedna od najpoželjnejših festivalskih destinacija u Europi. Zašto čudom? Zato što to nije rezultat pomno osmišljene strategije koja bi trebala reći gdje će se, kada i kakvi festivali organizirati u Hrvatskoj, nego plod mukotrpna rada entuzijastičnih pojedinaca. Ako su glazbeni festivali, bez obzira na to bave li se njima hrvatski ili strani organizatori, dobra formula za privlačenje mladih turista, zašto ih nema više i zašto se ne održavaju i u predsezoni i posezoni? Stvar nekako uvijek zapne na dva pitanja: tko će ih operativno odraditi i tko će ih financirati?
Lokalne zajednice za ukupnu organizaciju manifestacija koje bi bile razlog dolaska turista nemaju dovoljno novca. Nemaju ga ni profesionalni organizatori pa se snalaze na oskudnu tržištu sponzorstava kojim drmaju telekomunikacijske tvrtke, banke i pivari čiji su se pak proračuni za sponzorstva istopili pod naredbom rezanja troškova. Novca imaju privatne tvrtke u destinacijama, primjerice hotelijeri, ali oni će najčešće reći da to nije njihov posao. Možda i nije. Ali, kao i svi spomenuti dionici, morali bi u tome sudjelovati.
Razgovarali smo s najvećim hotelijerima i glavnim organizatorima manifestacija u Hrvatskoj, zajednički je zaključak sljedeći: na festivalima nema velike zarade, ali oni su nužni i za imidž destinacije i za dugoročnu profitabilnost. Kad govorimo o profesionalima koji znaju napraviti događaj koji će odjeknuti izvan hrvatskih granica, onda treba spomenuti Dražena Koka-novića, dugogodišnjeg organizatora poznatog Rovinj Jazz Festivala i Vip Jazz Festivala u Zagrebu te vlasnika zagrebačkog VIP jazz kluba, Zorana Marića, direktora INmusic festivala u Zagrebu, te Tomu Ricova, direktora Weekend Media Festivala, vintage-festivala Dolce vita koji je dobio svoju inačicu i u metropoli, Dana D (festivala mladih dizajnera) i suvlasnika popularnoga zagrebačkog kluba Pepermint, bivše Gradske kavane, danas poznate kao Johann Franck, te odnedavno i jednoga kluba na Zrču.
Kao primjer kreiranja i prodaje manifestacije uzeli smo Ricovljev projekt Dolce vita koji se uz Maistrom potporu u lipnju održava u Rovinju. – Dolce vitu pokrenuli smo s Maistrom jer s njom već godinama surađujemo na WMF-u. Ideja joj se svidjela i mislim da se vintage-event vrlo dobro uklopio u imidž i scenografiju Rovinja kao elitnog odredišta za ljude sa stilom. Da biste realizirali takvu manifestaciju, najprije morate odrediti komu je projekt namijenjen. Kad proučite tu usku nišu, u ovom slučaju vintage-scenu, onda vidite koliko, zapravo, mnogo ljudi njeguje takvu kulturu. U početku nismo nikoga poznawali, počeli smo kopati i došli do organizatora najvećeg vintage-festivala u Velikoj Britaniji, koji je znao koga treba nazvati. Zatim smo se spojili s ekipom koja organizira najveće retrozabave u Milanu, pa s D.J.-evima iz Beča i Ljubljane, swingerskim plesnim skupinama, pin-up društvima i sl. Do te niše vrlo je teško doći, no kad se probijete u nju, dobili ste publiku vjernu svojem proizvodu – kaže Ricov. Prve godine Dolce vitu posjetilo je dvjesto ljudi, a ove, treće zaredom, osamstot gostiju koji su došli samo radi festivala te njih još dvije tisuće koji su pratili događaje na rovinjskom trgu. – Tri godine morate samo ulagati i nećete se u cijelosti pokriti. Tek četvrtu, petu godinu možete početi zarađivati – zaključuje Ricov. U takav projekt Ricov ne bi ulazio da vintage-kultura nije njegova osobna strast. Ista je priča s Draženom Koka-novićem, strastvenim ljubiteljem jazza koji organizira najbolje jazz festivalove u ovom dijelu Europe. Opet, riječ je o proizvodu koji nije namijenjen širokoj publici, nego onoj s istančnim glazbenim ukusom. Vrhunski jazz izvođači stoje mnogo, pa Maistra, koja je domaćin jazz koncerta već pet godina, sudjeluje i u pokrivanju troškova izvođača i njihovu smještaju, a za privlačenje gostiju koristi se svojim prodajnim kanalima.
