U hrvatskom IT-u zaposleno je samo oko 16.000 profesionalaca. Pa gdje trebamo tražiti i otvarati nova radna mjesta ako ne u propulzivnoj industriji koja diktira globalni razvoj i nezadrživo ekspandira?
Međutim, stavimo te iznimne i dobrodošle rezultate u širi kontekst. Hrvatska IT industrija uvozno je visokoovisna, a novostvorena vrijednost koju ostvaruje relativno je niska (oko 28 posto od ukupnog prihoda). Vrijednost godišnjeg uvoza informatičke opreme (računala, mrežne opreme, jedinica za pohranu podataka, perifernih uređaja, pametnih telefona, rezervnih dijelova, potrošnog materijala i dr.) i pakiranoga (produktiviziranog) softvera jest sedamstotinjak milijuna dolara. Vrijednost uvoza računalnih usluga dvjestotinjak je milijuna dolara. Dakle, IT uvoz ugrubo je devetsto milijuna dolara na godinu. Istoobno naš IT izvoz iznosi oko 470 milijuna dolara, od toga izvoz računalnih usluga oko 330 milijuna dolara, a oko 140 milijuna odnosi se na izvoz hardvera, što je, zapravo, ponovni izvoz (engl. re-export) ili preprodaja robe (merchanting) (U zemlji proizvodimo zanemarivo malo hardvera. Zašto je to tako? E, to je druga priča.). Sve u svemu, godišnji je hrvatski deficit u IT opremi i uslugama oko 430 milijuna dolara. Naravno, za svaku je zemlju poželjno da bilanca izvoza i uvoza robe i usluga bude u ravnoteži, odnosno još je bolje da, ako je moguće, bude u plusu, tj. da je izvoz veći od uvoza. U tom slučaju povećava se broj radnih mjesta u zemlji i doprinos industrije društvenom proizvodu. Ovih nekoliko brojki zorno pokazuje na potrebu daljnje snažnog povećavanja izvoza IT usluga. I to ne samo zbog, platno-bilansno gledano, ublažavanja IT deficita. Tu su važna, ako ne i važnija, pitanja broja radnih mjesta, odnosno zaposlenosti, te tehnoloških kompetencija zemlje.
Danas hrvatska IT industrija zapošljava oko 16.000 profesionalaca, što je u usporedbi sa zemljama s kojima se želimo uspoređivati zaista malo. A prisjetimo se, riječ je o visokostručnim i dobro plaćenim zanimanjima za razliku od nisko plaćenih radnika u našim tradicionalnim izvoznim industrijama (drvoprerađivačka, metaloprerađivačka, tekstilna i turistička industrija). Uistinu, treba se zapitati gdje ćemo tražiti nova radna mjesta ako ne u propulzivnoj industriji koja diktira globalni razvoj i nezadrživo ekspandira. I to svi bezrezervno prepoznaju. I Europska unija u fokus svog ekonomskog razvoja stavlja ICT industriju i njezin doprinos rastu društvenog proizvoda te otvaranju novih radnih mjesta. Dakle, povećavanje domaće potražnje i posebno izvoza računalnih usluga nezaobilazna je komponenta daljnjeg razvoja zemlje i to treba biti okosnica njezine razvojne strategije. Tomu u prilog idu činjenice da Hrvatska ima povoljan geografski položaj, klimu i kulturu, solidnu infrastrukturu, kvalitetnu radnu snagu i obrazovne kapacitete, tradiciju u primjeni informatičkih tehnologija, da se engleski jezik široko primjenjuje…
