Što su glavni izazovi s kojima se susreću poslodavci u EU u ovom trenutku? – Izazovi su različiti diljem Europe, pogledajte samo postotak nezaposlenosti, koja varira od 26,5 posto u Grčkoj do 3,5 posto u Norveškoj, što prikazuje različite uvjete. Na našem sastanku u Dubrovniku govorili smo o troškovima poslovanja u Jugoistočnoj Europi. Glavni su izazovi identificirani u regiji korupcija, izostanak transparentnog upravljanja, previše administrativnih barijera i neefikasnost pri dobivanju građevinskih dozvola i registriranju zemljišta, barijere u prekograničnoj trgovini i realizaciji ugovora. Generalno, vidimo da su u mnogim europskim zemljama tržište rada i zakonodavni okvir rigidno regulirani pa kompanije nisu stimulirane zapošljavati onoliko zaposlenika koliko im doista treba u određenom trenutku. Stvaranje radnih mjesta mora biti osnova reforme tržišta rada. Također, neuskladenost potreba realnog sektora s obrazovnim sustavom veliki je izazov. U mnogim zemljama regije poslodavci nisu dovoljno uključeni u programe strukovnog obrazovanja. Veća uključenost privatnog sektora vodit će do veće ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada. Napokon, troškovi rada koji nisu sama plaća područje je koje zahtijeva dublju analizu i donošenje odgovarajućih politika. Moramo zagovarati smanjenje takvih troškova te se osigurati da porez na dohodak ne destimulira sudjelovanje na tržištu rada.
Koje su mjere potrebne da bi europska ekonomija uhvatila korak s brzorastućim gospodarstvima i SAD-om te povećala konkurentnost? Što mogu biti europski aduti za brži rast? Što su glavne kočnice? – Ponovno, situacija varira od zemlje do zemlje. Prošlogodišnji izvještaj globalne konkurentnosti Svjetskoga ekonomskog foruma rangirao je Švicarsku kao prvu, a Srbiju kao 94. Generalno govorimo, potrebne su žurme mjere kako bi se smanjile birokratske zapreke i korupcija, ubrzale strukturne reforme u cilju stvaranja mobilnog i dinamičnog tržišta rada, kako bi se premostile razlike obrazovanjem stečenih vještina i stvarnih potreba realnog sektora te unaprijedilo strukovno obrazovanje jačim angažmanom poslodavaca. Potrebno je inzistirati na unapređenju zakonodavne regulative na način da se rigorozno mjeri učinak propisa na konkurentnost, rast i zapošljavanje, osiguravajući da porezi nisu prepreka investicijama, unaprijediti pristup izvorima financiranja posebno za male i srednje tvrtke te osigurati konkurentnu cijenu energenata.
Kako vidite poziciju Hrvatske u EU? Što smatra te ključnim hrvatskim problemima i koje su strukturne reforme potrebne Hrvatskoj? – HUP je kompetentniji da odgovori na ta pitanja od mene jer ima neposredno iskustvo i uvid u sve izazove poslovanja u Hrvatskoj. Gledajući međunarodne podatke iz publikacija kao što je Doing Business Svjetske banke i mjerenje konkurentnosti Svjetskoga gospodarskog foruma rekla bih da Hrvatska može i mora bolje. Reforme nisu sveobuhvatne niti im se pristupa odlučno. Svjetska banka preporučuje da Hrvatska liberalizira tržište rada, restrukturira pristup osnivanju tvrtki kao i stvaranju novih vrsta poslova. Nadalje, MMF je naglasio potrebu borbe protiv administracije i unapređenja poslovnog okružja. Manje ekonomije poput Hrvatske trebaju imati na umu da je veličina važna: ako niste veliko tržište, nužno je stvarati primamljivo poslovno okružje kako bi se osigurale investicije, rast i stvaranje novih radnih mjesta. Hrvatska ekonomija raste, ali s postojećom stopom rasta predugo će trajati da se BDP vrati na razinu iz 2008.
Možete li dati neke primjere zemalja koje su uspješno implementirale mjere o kojima govorite i provele strukturne reforme? Što je najteže promijeniti i poboljšati? – Jedna od najtežih stvari je prihvatiti da uspjeh slijedom strukturnih reformi ne dolazi preko noći, potrebno je vrijeme. Reforma njemačkog tržišta rada na početku milenija odličan je primjer za to. Nekoliko je godina prošlo prije nego što smo vidjeli ‘njemački čudesan rast zaposlenosti’. Njemačka se prije toga zvala ‘bolesnik Europe’ s više od pet milijuna nezaposlenih, s opasnostima nezadovoljavanja Maastrichtskih kriterija. Zahvaljujući Hartzovim reformama, Njemačka je postala predvodnik rasta i zapošljavanja. Drugi su primjeri Latvija i Estonija, koje su proživljavale teške trenutke za vrijeme krize, ali zahvaljujući odlučnim naporima dovele su svoje stanje u red i sada imaju stopu nezaposlenosti manju od prosjeka EU.
