Europske podjele

Projekt Baltik – Jadran – Crno more za novu je Europu prilika da se i njezin glas jače čuje i osigurač da stara Europa više ne dođe u priliku trgovati s Rusijom na njezin račun.

Otada se mnogo toga promijenilo na geopolitičkoj karti Europe. Sve države nekadašnjeg Istočnog bloka integrirane su najprije u NATO, zatim u Europsku uniju. Dogodilo se to zahvaljujući prije svega američkoj potpori, koristeći vrijeme dok je ruski medo još bio ošamucen raspodom sovjetskog imperija. Hrvatska je osobito osjetila što znači američka potpora u ostvarenju strateških ciljeva: u završetku rata i oslobođenju okupiranih teritorija, u integraciji u NATO i EU, u sporu sa Slovenijom zbog Piranskog zaljeva, u sporovima sa haškim tužiteljstvom… Bez strateške američke potpore Hrvatska bi danas, sa svim sigurno, bila integrirani i integralni dio zapadnobalkanskoga kaosa. Naime, Europa je uvijek bila politički podijeljena u vezi s rješenjem krize, ratom i poslijeratnom ostavštinom bivše Jugoslavije. Velika Britanija sa saveznicima uvijek je bila pobornica integrirane balkanizacije ovih prostora pod srpskom hegemonijom. I danas se mogu pronaći londonski trgovci koji su u svim destabilizacijskim zbivanjima na Balkanu, osobito kad je riječ o Hrvatskoj, državi na kojoj prolazi ili pada koncept integrirane balkanizacije.

Njemačka je uvijek težila konceptu stabilizacije balkanskog prostora i uvijek je bila pouzdana potpora Hrvatskoj na putu ostvarenja i jačanja državnosti i euroatlanskih integracija, ali nikad nije imala dovoljno političke snage bez odlučujuće potpore SAD-a napraviti preokret. Kad bi ta potpora izostala, Njemačka bi prihvatila truli europski kompromis kao, primjerice, prije godinu dana kad je tzv. europsku inicijativu za BiH, koju su pokrenuli hrvatski europarlamentarci, zajedno s Velikom Britanijom uobličila u tzv. njemačko-britansku inicijativu koja je, zapravo, potpuno britanska i u biti potpuno suprotna prijašnjoj inicijativi Europskog parlamenta. Prva potiče i požuruje rješenje (ustavne promjene) u BiH, druga kupuje vrijeme za produljenje kaosa.

Zahvaljujući efektu euroatlanskih integracija ‘nova Europa’, kako je George Bush nazvao europeizirane države bivšega sovjetskog bloka, postala je prostor ekonomskog prosperiteta, ali i prostor koji čini zapadni sigurnosni pojas prema probuđenom ruskome medi. Među ostalim, ona nadzire i tri mora nad kojima je u najboljim godinama ruski medo imao velik ili čak potpun nadzor: istočni Jadran, Baltik i Crno more. Uz to, upravo zbog nedavne prošlosti to su države koje su svjesne koliko su povezani sigurnost i gospodarski razvoj i koliko je u tome važna energetska neovisnost o protivniku i potencijalnom učenjivaču. Taj je oprez uljuljkana stara Europa već izgubila.

No to nije sve: međusobna upućenost država na crti Baltik – Jadran – Crno more dosad u Europskoj uniji nije dovoljno ostvarena, međusobna prometna povezanost koridorom V. c marginalizirana je i kasni, baš kao i projekt gradnje LNG terminala na Krku te povezivanje Jadranu i Baltika plinovodom. Uz to, slijedom svoga povijesnog razvoja te države imaju političke specifičnosti u odnosu na države stare Europe, koje se više i u aktualnoj migrantskoj krizi. Sve su to dovoljni razlozi za povezivanje u nov politički klub u Europskoj uniji i NATO-u. Putin će u tome vjerojatno vidjeti američki obrnuti Y (Baltik – Jadran – Crno more) prema Rusiji. Staroj Europi neće biti drago da SAD učini ono što ona ne može.

Za novu Europu to je prilika da se i njezin glas jače čuje i osigurač da stara Europa više ne dođe u priliku trgovati s Rusijom na njezin račun. Za Hrvatsku je to kraj koncepta zapadnog Balkana. A SAD? Ostaje ono što je i dosad bio – jedini jamac europske sigurnosti.