Na Liderovoj konferenciji o uvjetima poslovanja u sljedećoj godini nitko se nije suprotstavio pokazateljima rasta. No slijedila su tri hladna tuša: Hrvatska zaostaje za regijom u rastu BDP-a, još više u rastu izvoza, a treći je ključni problem nedostatak odgovarajuće radne snage.
Znam da ništa ne znam. Ufanje u sokratovsku mudrost sve je što nam preostaje kad ogulimo ovogodišnje antirecesijske pokazatelje i stavimo ih uz bok drugim članicama EU. U nadmetanju postignutoga/obećanoga i hladno analitičkog (vlasti i analitičara) – taj je sukob najglasnije odjekivao prošlog petka Liderovom konferencijom Dan velikih planova – uopće nema sumnje da nas je pogodio hladan tuš. Da, statistički smo izašli iz recesije, no sve je to premalo i prekasno u usporedbi sa svim važnijim točkama koje mjere puls ekonomskoga života zemlje. Uobičajeno izborno podmetanje suparniku neveselih tema i podbadanje ispod, iznad i oko stola nisu pokazali ništa više doli jad i čemer hrvatske politike.
Za potpun ‘užitak’ krenimo voznim redom. Budući da je premijer Zoran Milanović imao važnija posla u Londonu s britanskim kolegom Davidom Cameronom (propustivši tako sjajnu priliku da poentira dan nakon objave HDZ-ova izbornog ‘programa’), mikrofon je preuzeo dežurni optimist Branko Grčić. Neke su se vesele brojke jedva pohvatale, recimo ova: deficit državnog proračuna na kraju rujna iznosi samo 7,1 milijardu kuna, a s obzirom na to da je Hrvatska samo za kamate na javni dug u tom razdoblju utrošila 8,9 milijardi kuna, proračun je, zapravo, u primarnom suficitu ‘teškom’ 1,8 milijardi kuna. Čim netko zucne ‘suficit’, oči za-
