Kako stvoriti nov i neupitan prostor na tržištu

Ljudski mozak na radnome mjestu pod pritiskom podataka i rokova brzo skače s jedne na drugu misao. Reagira, a ne kreira. U nižim brzinama sposobniji je za postizanje koncentracije i kreativno razmišljanje. Sporo razmišljanje intuitivno je i kreativno te donosi sustavna rješenja. To je vrijeme za kreativno planiranje i borbu s konkurencijom.

Kako će svijet djelovati na izazove klimatskih promjena i porasta broja stanovnika na planetu; kako će se razvijati globalna politička situacija i kako će na pojedine ekonomije utjecati sigurnosni rizik; koje prigode i blagodati donose inovacije i svjetski trendovi u obrazovanju i zdravstvu; u kojem će se smjeru mijenjati i modelirati kapitalizam kao dominantan ekonomski sustav; kako će se razvijati ekonomija Kine i drugih azijskih zemalja i hoće li se nakon ‘stoljeća srama’ vratiti na povijesne liderške položaje; kojom će se brzinom i kako razvijati energetika, ICT i turizam kao globalno najpropulzivnije gospodarske grane u sljedećem srednjoročnom razdoblju?

Odgovori na ta pitanja mogu se sažeti u nekoliko točaka, pa se tako može reći da danas poduzetnici djeluju u svijetu nesigurnosti i nepredvidljivosti (‘slaba vidljivost’), u uvjetima globalne međuvisnosti, u vrijeme kad kupci imaju iznimnu moć da nameću svoja pravila igre, kad je konkurencija snažna, kad su lanci nabave, usluga i proizvoda integrirani, komunikacije vrlo razvijene i svi zajedno ovisni o tehnologiji. U takvim, složenim uvjetima planiranje je jedna od ključnih i obvezujućih aktivnosti nužnih za dugoročan i održiv razvoj i, izrazito važno, za bijeg od konkurencije. Da se stvori nov i neupitan prostor na tržištu i da se konkurencija učini sporednom, treba sustavno raditi na promjenama, strateški promišljati i planirati. Planiranje treba temeljiti na znanju i idejnosti, usredotočiti se na maksimizaciju vlastitih snaga i prigoda iz okružja te minimalizaciju vlastitih slabosti i prijetnji iz okružja tako da provedba planiranih aktivnosti donese željene rezultate.

U postupku planiranja od sudionika se zahtijevaju dvije osnovne sposobnosti: sposobnost segmentacije tržišta (da se ostane strateški usredotočen samo na dijelove tržišta i klijente s prihvatljivom ekonomskom korisću) i sposobnost diferencijacije (da se planira stvaranje drugačijega i boljega te tako i privlačnijega). Dobro organiziran proces planiranja (osigurano dovoljno vremena i resursa) dobar je lijek protiv kulta brzine i posebno opasne brzopletnosti. Ljudski mozak na radnome mjestu pod pritiskom podataka i rokova brzo skače s jedne na drugu misao. Reagira, a ne kreira. Njegova neprekidna aktivnost u višim brzinama nije dobar način uporabe toga dragocjenog organa. U nižim brzinama sposobniji je za postizanje koncentracije i kreativnog razmišljanja. Milan Kundera to zove ‘mudrošću sporosti’. Brzo je razmišljanje racionalno, analitično, linearno i logično. Njime se pronalaze jasna rješenja jasno definiranih problema. Sporo razmišljanje, bez pritiska, intuitivno je i kreativno i donosi iznimne vrijednosti, viđenje cjeline i sustavnih rješenja. Charles Darwin za sebe je rekao da ‘sporo misli’, a Albert Einstein u svojem kabinetu znao unedogled zuriti u prazno. Naravno, sporo, a ne presporo i neinteligentno. Einstein je lijepo izrekao potrebu odmjerenog spajanja brzine i intelekta u planiranju na sljedeći način: ‘Računala su nevjerojatno brza, precizna i glupa. Ljudi su nevjerojatno spori, neprecizni i inteligentni. Zajedno su nepojmljivo moćni.’

Prema konceptu ‘prodaj, prodaj i samo prodaj’, golem trud ulaže se u pobjedu nad konkurencijom, na uvjeravanje kupaca da je upravo ono što im mi nudimo ‘naj’, da je bolje od drugih i idealno za njih. Prodati, odnosno pobijediti, sve je teže jer je u mnogim industrijskim granama ponuda znatno premašila potražnju. Da bi stvorile nove prigode za rast i razvoj odmakom od konkurencije, u većini djelatnosti pri planiranju zahtjeva sve je viši stupanj inovativnosti. Treba imati na umu da se samo stoljeće unatrag za mnogo današnjih temeljnih industrijskih grana (automobilska i avioindustrija, zdravstvo, konzalting) nije čulo ili su bile u povojima. Mobilni telefoni, ulagački fondovi, videouređaji, prijenosna računala prije trideset godina nisu postojali. Ako povijest predviđa budućnost, zamislimo koliko će danas nepoznatih industrijskih grana nastati i razviti se u sljedećih tridesetak godina, a koliko će aktualnih zvijezda nestati. Planiranje je proces usklađivanja strateških namjera i dugoročnih ciljeva koji su utvrđeni na temelju prepoznatih potreba dionika s intelektualnim kapitalom i materijalnim resursima organizacije. Dokle god se pri planiranju nisu usklađile ambicije s mogućnostima i realnošću provedbe, proces treba vraćati korak natrag do najboljeg rješenja. Tako se smanjuju nepotreban frustracije i potencijalno velika šteta za organizaciju, a ciljevi (p)ostaju izazovni i motivirajući, ali i realno ostvarljivi.

Iz takvih planova proizlazi i mogućnost da se finom prilagodbom modela plaća i nagrade ekonomski opravdano osnaže motiviranost i zadovoljstvo ljudi u svrhu uspješne realizacije strateških namjera i operativnih planova. Da bi organizacija znala početne pozicije, jedno od dobrih sredstava procjene postojećega stanja jest primjena početnoga multi-kriterijskog ocjenjivanja stupnja izvrsnosti prema modelu EFQM-a, je li organizacija prema svakom od osam izlazi i mogućnost da se finom prilagodbom modela plaća i nagrade ekonomski opravdano osnaže motiviranost i zadovoljstvo ljudi u svrhu uspješne realizacije strateških namjera i operativnih planova.