Dovršetak demokratske tranzicije, vanjska politika između SAD-a i Rusije te BiH, imperativ gospodarskog razvoja… Tolikih bi se izazova onaj tko ih shvaća mogao unaprijed uplašiti. Ali!
Izazovi su toliki da bi se onaj tko ih shvaća s razlogom mogao unaprijed uplašiti. No budući da još nisam srela političara koji bi se bojao vlasti ili posumnjao, ne daj Bože, da možda nije za to, sigurna sam da nitko neće svojevoljno odustati. A osobito ne glavni protagonisti izbora: Tomislav Karamarko uime Domoljubne koalicije i Zoran Milanović uime bivše Kukuriku koalicije, renovirane i preimenovane u koaliciju Hrvatska raste.
Za razliku od demokracija s duljom tradicijom, u kojima se mjesec dana prije izbora na temelju ispitivanja javnog mnijenja može već prilično pouzdano znati izborni rezultat, kao i na čemu se izbori gube ili dobivaju, kod nas ta istraživanja samo unose dodatnu zabunu. Ne samo što uzastopno pokazuju da grijše u procjenama nagnutima nalijevo nego se agencije za istraživanje javnog mnijenja, barem kad su izbori u pitanju, sve uočljivije postavljaju kao dio kampanja. Uz to, i većina je medija očito u službi kampanje Zorana Milanovića i njegove koalicije, što unosi dodatnu zabunu. Tako se, primjerice, sugerira kako Milanović izborno profitira na migrantskoj krizi iako su takvi izazovi izborni hendikep za svakog premijera, čak i ako na njih ima odgovore uvjerljivije od Milanovića.
