15 novih i 15 starih direktora banaka

U napređenje sustava pružanja socijalnih usluga stalan je proces uvjetovan prije svega potrebama društva, a zatim i evolucijom socijalnih usluga te iskoracima u tehnološkim platformama potrebnim za njihovu isporuku. Naime, upravo novim socijalnim inovacijama i inovativnim naknadama i/ili tehnologijama može se učiniti kvalitetan napredak u poboljšanju svakodnevnog života građana i rješavanja brojnih društvenih izazova.

Dugo su nacionalni sustavi socijalnih usluga u mnogim zemljama bili podinvestirani u kontekstu ICT-a i pratećih alata za obradu podataka i izvještavanja. Rezultat toga bila je izoliranost internih organizacijskih jedinica te povezanih institucija odnosno limitirana suradnja među njima, postojanje silosnih podatkovnih sustava, fragmentacija i dupliranje usluga, neefikasnost i sporost procesa, generiranje nepotrebnih troškova te mogućnost različite interpretacije generiranih informacija.

No već danas socijalne službe i relevantni državni zavodi relativno jednostavno mogu implementirati i koristiti se tehnologijom da bezbolno i bez složenih procesa reorganizacije ruše birokratske silose te komunikacijske i informacijske barijere. Upotrebom mobilnih tehnologija, usluga u oblaku i prilagođenim internim društvenim mrežama socijalni radnici mogu se povezati sa svojim kolegama i drugim stručnjacima radi razmjene informacija, koordiniranja usluga, razrade planova te ažuriranja informacija o rješavanju problema korisnika usluga. Također, trenutačno se u svijetu pojavila nova paradigma – socijalna inovacija, a koja podrazumijeva uvođenje novih modela koji na disruptivan način utječu na unapređenje socijalnih usluga građana. Usredotočenost socijalnih inovacija je na kreiranju novih socijalnih modela i unapređenja kvalitete života, ne imajući fokus na koristi pojedinaca i organizacija.

U posljednjih nekoliko godina Vlada RH napravila je velike iskorake u modernizaciji sustava socijalne pomoći kao i tehnologije kako bi se premostio jaz stvoren dugogodišnjim zanemarivanjem tog segmenta sustava. Trenutačno se provodi informatizacija mreže socijalne skrbi temeljem koje je već realizirano objedinjavanje više socijalnih naknada iz sustava socijalne pomoći u jedinstvenu zajamčenu minimalnu naknadu. Također, uspostavljen je i sustav za sprječavanje, otkrivanje, odvraćanje i praćenje pogrešaka, prijevara i korupcije u sustavu socijalnih naknada. Sve gore navedeno omogućeno je korištenjem i implementacijom dostupnih naprednih tehnologija.

Tehnologija bi u kontekstu socijalnih usluga također mogla biti vrlo korisna radi geoprostorne analize tj. analize složenih podataka određene lokacije, a uz pomoć koje bi socijalni djelatnici mogli razvijati intuitivan osjećaj za razumijevanje određenih rizičnih pojava. Tako bi, na primjer, socijalne ustanove mogle upotrijebiti nacionalne podatke kao i podatke jedinica lokalne samouprave za izradu karata s kritičnim točkama učestalih socijalnih slučajeva – npr. ponavljanja incidenata zlostavljanja i zanemarivanja djece, odnosno četvrti gdje se slučajevi zlostavljanja djece posebno rasprostranjeni. Na taj bi se način omogućilo radnicima socijalne skrbi, sucima i drugim zainteresiranim stranama (policiji, nevladinim udrugama itd.) da postave smislena pitanja o čimbenicima koji su pokretači navedenih pojava/devijacija, kao i da usmjere resurse na identificiranu naselja – ili čak pojedine stambene komplekse, gdje su najpotrebniji.

Mogućnost ‘propisivanja’ jedinstvenog seta socijalne pomoći pojedinom korisniku temelji se na mogućnosti sveobuhvatne obrade dostupnih baza podataka i praćenja rezultata pojedinih ulaznih aktivnosti. Naime, velike javne baze podataka i tehnike za njihovu obradu (engl. data-mining) omogućavaju mjerenje koja su nekada bila nemoguća – ili preškupa. Znanstveni djelatnici upotrebljavaju državne administrativne podatke za različite svrhe kao što su analize rezultata studentskih testova, evidencije kaznenih uhićenja te evaluacija pojedinih zdravstvenih troškova, a sve radi provođenja nasumičnih kontrolnih ispitivanja i identifikacije čimbenika koji utječu na uspješno rješavanje određenih društvenih pojava i devijacija.

Na isti način, obradom velike količine podataka djelatnicima sustava socijalne pomoći postaje moguće razumjeti koje rane socijalne intervencije mogu imati najveći utjecaj na ciljani ishod te koja kombinacija pomoći i pogodnosti pod kojim okolnostima mogu najbolje pomoći individualnim korisnicima i njihovim obiteljima. Dio tog procesa je tzv. statistički potpomognuto profiliranje (StAP), kojim se korištenjem različitim bazama podataka predviđa potreba pojedinoga korisnika temeljem analize velikog broja drugih korisnika sličnog profila.

Daljnjom granulacijom (segmentacijom) korisnika i obradom s njima povezanih socijalnih intervencija socijalnom radniku pruža se mogućnost preporuke jedinstvene kombinacije usluga temeljem uspješnosti ishoda u drugim slučajevima (korisnicima sličnog profila). U ovom primjeru potrebna tehnologija ima više funkcija, a primarno bi trebala osigurati djelatnicima mogućnost detaljnog upravljanja segmentacijom korisnika, zatim pregledno prikupljanje i obradu velikih količina podataka, aplikativno izvještavanje o korisničkom statusu prema pojedinim mjernim jedinicama te osigurati preglednost rezultata ishoda realiziranih intervencija (usluga i pogodnost). Također, važan dio funkcionalnosti tehnologije bila bi mogućnost modeliranja, odnosno simulacije. Ta funkcionalnost podrazumijeva simuliranje utjecaja promjene kombinacije usluga i pogodnosti kako na ostvarivanje ciljeva korisnika ili kućanstva, tako i na ukupan trošak državnog pro-računa. Navedeni procesi osigurali bi kvalitetnije kreiranje individualiziranih programa i lakše planiranje potrebnih resursa.

S nešto većim vremenskim odmakom, evolucija socijalnih usluga ide u smjeru mjerenja i unapređenja ishoda pruženih usluga. Naime, umjesto pitanja ‘Koje sve usluge ili pogodnosti korisnik može dobiti sukladno svom socijalnom profilu?’, socijalni radnici mogli bi pitati: ‘Što su ciljevi toj osobi ili obitelji te koja bi im kombinacija usluga i pogodnosti mogla pomoći da to ostvare?’ Naime, umjesto standardiziranih usluga (unificiran paket socijalne pomoći jednak za sve) socijalni radnici mogli bi nastojati razumjeti individualne potrebe pojedinog slučaja, a potom predložiti kombinaciju usluga i pogodnosti koje bi imale najučinkovitiji utjecaj na jedinstveni cilj usluge ili pomoći, odnosno rješavanje uzroka, a ne simptoma. Stoga, budući sustav socijalne pomoći bio bi fokusiran na pružanje integriranih usluga usmjerenih na ishod.

Daljnji fokus nacionalnog sustava socijalnih usluga usmjeren je na umrežavanje sustava socijalne skrbi s informacijskim sustavima drugih relevantnih institucija: Hrvatskog zavoda za zaposljavanje (HZZ), Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) te Ureda državne uprave radi osiguravanja mogućnosti razmjene podataka preko sustava osobnoga identifikacijskog broja (OIB-a) o korisnicima, odnosno njihovom socijalnom, zdravstvenom i financijskom statusu.

Želja je da se zajamčena minimalna naknada, a zatim i ostale socijalne naknade (kao npr. rodiljne i roditeljske potpore, dopratak za djecu, naknada za nezaposlene) prebace iz djelokruga rada centara za socijalnu skrb i navedenih zavoda u urede državne uprave. U njima bi se uspostavio jedinstveni centar za naknade (JCN), tzv. one-stop-shop, kao jedinstveno mjesto gdje bi korisnik dobio usluge ili pogodnosti na koje, prema svom socijalnom profilu, ima pravo. Koristeći se jezikom Europske unije, možemo reći da je riječ o uspostavi e-interoperabilnosti nacionalne javne uprave. Osim tehnologije povezivanja i razmjene podataka uspješno djelovanje JCN-a uvjetovano je standardiziranim funkcionalnim elektroničkim procesima: zaprimanjem, administriranjem i upravljanjem dokumentima, donošenjem rješenja, digitalnim potpisivanjem te isplatom i računovodstvenom obradom naknade. Drugim riječima, uspostavom naprednoga elektroničkog uredskog poslovanja cjelokupnog sustava socijalnih usluga.